Na svojoj farmi izvan Betlehema, Daher Nassar skuplja jabuke iz uništenog voćnjaka kojeg je posadio prije osam godina. Plodovi su razbacani i pregaženi na zemlji na kojoj su vidljivi tragovi buldožera.

Prije mjesec dana, jedan palestinski pastir vidio je buldožer kako uništava voćnjak u pratnji izraelskih vojnika. Dok je Nassar stigao, veći dio višegodišnjeg truda već je bio uništen.

Na njegovo pitanje zašto su mu uništili voćnjak, izraleski vojnici su mu odgovorili da su stabla bila posađena ilegalno na državnoj zemlji.

Nassarova sestra Amal ima drugačije objašnjenje: „Žele nas natjerati da se suprotstavimo ili da odemo.“

Amal ističe da njezina obitelj neće napustiti zemlju, niti prestati s mirnim otporom.

„Nitko nas ne može prisliti da mrzimo. Mi odbijamo biti neprijatelji“, naglasila je Amal. Ta je fraza uklesana i u kamen na ulazu na imanje, a osmislio ju je njihov otac Bishara Nassar. Puno prije nego je taj koncept postao poznat među Palestincima, Bishara je učio svoju djecu nenasilju sukladno svojim kršćanskim uvjerenjima.

Bishara Nassar bio je dijete kada je njegov otac kupio tu zemlju davne 1916. godine. U jeku sve većeg egzodusa kršćana sa Zapadne obale, Bishara je obilazio okolna sela, pjevao i propovijedao. Bio je uvjeren da glazba i priče iz Biblije mogu produbiti vjeru i ohrabriti djecu betlehemskih kršćana da ostanu. Bishara je vjerovao da kršćanska zajednica ima posebnu ulogu u izgradnji mirnije budućnosti.

„Moj je otac govorio da se mir u Palestini neće postići samo rukovanjem, već da treba raditi s ljudima, ići od korijena. I to je ono što mi sad radimo, kao obitelj, ispunjavamo očev san da ljudi mogu graditi mostove za nadu, za razumijevanje, pomirbu, dijalog, za mir“, rekla je Amal.

Vođeni tom idejom, Amal je zajedno s braćom na farmi osnovala centar za mirni otpor koji su nazvali Šator naroda.

Već 20 godina, ovdje održavaju radionice, primaju izraelske studente, rabine i aktiviste za mir, vode ljetne tečajeve za obližnje škole, uče palestinsku djecu o nenasilju te ih potiču da vole zemlju kroz igru i rad na farmi.

Od Bisharove smrti 1976., odlučnost ove obitelji na stalnoj je kušnji. U ovih 40 godina, oko farme je izgrađeno nekoliko izraelskih naselja, a palestinske obitelji koje su živjele na toj zemlji i ugajale stoku, protjerane su.

Izraelske vlasti su 1991. godine zaključile kako više od 90 posto površine Nassarova imanja pripada državi Izrael. No, Nassarovi su odbili otići niti su dopustili da im oduzmu zemlju. Pokrenuli su postupak pred sudom jer imaju vlasnički list za tu zemlju. Nakon 23 godine, slučaj i dalje nije riješen.

Budući da ih ne mogu zakonski izvlastiti, izraelske vlasti sada ih žele pritiskom otjerati.

Amalin brat Daoud kaže da nije ljut zbog uništenog voćnjaka: „Želimo izgraditi bolju budućnost na nenasilan način, bez mržnje. Naš odgovor na ovu nepravdu nikad neće biti nasilan, ali nećemo odustati i otići.“

A, Daher Nassar gleda uništeni voćnjak i jednostavno poručuje: „Posadit ću još stabala. Dvostruko više.“