U govoru beskućnicima, Papa je kazao da ga oni podsjećaju na sv. Josipa, kojem se Isus obratio svaki put kad je bio u nevolji. „I sveti se Josip suočio s nekim teškim situacijama, osobito kad je ostao bez krova nad glavom upravo kad je Marija trebala roditi svojega sina, Isusa. Biblija jasno kaže da za njih nije bilo mjesta u svratištu i stoga je Sin Božji na svijet došao kao beskućnik“, primijetio je Papa.

„Poput svetoga Josipa, mnogi se od vas svakodnevno pitaju: Zašto smo beskućnici, bez doma? To je pitanje koje si svi možemo postaviti: Zašto su ova naša braća i sestre bez kuće? Ne može se naći društvenog ili moralnog opravdanja, bilo kakvog opravdanja za nedostatak domova“, naglasio je Papa, dodajući kako znamo da nas Bog nikad ne napušta u našim patnjama.

„Kao što je podržavala sv. Josipa, tako vjera i u naše teške situacije unosi svjetlo koje raspršuje tamu. Vjera nas otvara tihoj Božjoj prisutnosti u svakom trenutku našega života, u svakoj osobi i svakoj prilici“, kazao je papa Franjo. Vjera nam objavljuje da je Bog uz nas, a njegova nas prisutnost potiče na djela ljubavi.

„Po vjeri znamo da Bog kuca na naša vrata i poziva nas na ljubav, suosjećanje i služenje jedni drugima“, napomenuo je Sveti Otac, dodajući da se Isus poistovjećivao sa svima koji pate i podnose bilo koji oblik nepravde. Papa je nadalje istaknuo molitvu kao protuotrov neosjetljivosti i ravnodušnosti prema patnjama bližnjega. Kako je rekao, molitva nas ujedinjuje, čini nas braćom i sestrama te otvara naša srca i podsjeća nas na prekrasnu istinu koju ponekad zaboravljamo: u molitvi učimo reći „Oče“ i učimo se vidjeti kao braća i sestre.

U molitvi nema bogatih i siromašnih, već postoje samo sinovi i kćeri, braća i sestre. U molitvi nema prve i druge klase, već postoji samo bratstvo. Zaključivši govor, Papa je s okupljenima izmolio Očenaš i blagoslovio ih, tražeći da ni oni ne zaborave moliti za njega.