Učenicima te katoličke škole u Harlemu, većinom latinsko-američkog podrijetla, djeci useljenika i izbjeglica, Papa je govorio o ljepoti susreta s novim osobama, premda seljenje, učenje novog jezika i prilagođavanje novoj kulturi nije lako. Lijepo je susresti osobe koje nam otvaraju vrata i iskazuju prijateljstvo i suosjećanje te nam pomažu da se ne osjećamo kao stranci.

„Čak i ako se u mašti ponekad vraćamo u našu domovinu, susrećemo dobre osobe koji nam pomažu osjetiti se kao kod kuće“, rekao je Sveti Otac, objašnjavajući da i škola postaje poput velike obitelji za sve, gdje učimo međusobno si pomagati, dijeliti i davati najbolje od sebe.

Spomenuo je Martina Luthera Kinga i istaknuo kako je njegov san bio da ljudi imaju jednake prilike i da sva djeca imaju pristup obrazovanju. Prema Papinim riječima, King je sanjao da mnogi ljudi, poput vas, mogu imati uzdignutu glavu, s dostojanstvom zarađivanja za život. „Lijepo je imati snove i moći se boriti za njih. Nemojte to zaboraviti“, poručio je papa Franjo.

„Nastavimo sanjati, ne gubeći nadu u bolji svijet, s većim mogućnostima“, rekao je Papa, potičući djecu da ostanu nasmijani i svijet 'zaraze' svojom radošću. „To nije lako. U svim kućama postoje problemi, teške situacije i bolesti, ali nemojte prestati sanjati sretan život. Na to svi imaju pravo“, rekao je Sveti Otac.

„Tko je, naprotiv, onaj koji sije tugu i žalost, zavist i zle želje? Kako se on zove“, upitao je Papa učenike i odgovorio: Đavao. „On uvijek sije žalost jer ne želi da budemo sretni, da imamo snove. No, gdje je radost, gdje su snovi, tamo je uvijek Isus, jer Isus je radost i želi nam pomoći kako bi ona uvijek trajala. Na koncu susreta, Sveti je Otac učenicima dao domaću zadaću: da mole za njega, kako bi s mnogima mogao podijeliti radost susreta s Isusom. Nemojte zaboraviti napraviti zadaću“, rekao im je na kraju papa Franjo.