U Song-namu, u predgrađu Seula, nalazi se Caritasov centar, najveći u toj zemlji. Utemeljio ga je pater Vincenzo Bordo, misionar Oblata Marije Bezgrješne, a u njemu svakoga dana pomoć primi oko 500 beskućnika. Na novinarov upit kako će se pripremati za Papin pohod, pater Bordo je kazao da će prije svega Caritasove štićenike upoznati s Papom. Ovdje smo u nekatoličkoj i nekršćanskoj sredini, stoga o Papi i o Katoličkoj Crkvi znaju vrlo malo – kazao je – zbog toga je prva stvar reći im tko je ta osoba, što radi, i što je Katolička Crkva. Bit će to, dakle, prigoda za evangelizaciju.

Osvrnuvši se na riječi Svetoga Oca da se ne valja naviknuti na propadanje i bijedu koje susrećemo na ulicama naših gradova, pater Bordo je rekao da je osjetio veliku radost kada je čuo te Papine riječi, jer – kako je kazao – u 22 godine, koliko pastoralno radim u predgrađu Seula, katkada sam se osjetio ismijavan, napušten, pa i povrijeđen. Papa koji priznaje taj posao, koji kaže da su ti ljudi naša braća koja trpe, daje mnogo hrabrosti meni, ali i ljudima koji žive na ulici. Činjenica da je Papa to stavio na pozornost svim ljudima, daje utjehu, nadu, i radost svim našim prijateljima beskućnicima – rekao je pater Bordo.

Na novinarov upit je li se i kako Koreja promijenila od 1989. godine, od drugoga pohoda blaženoga Ivana Pavla II. do danas, pater Bordo je napomenuo da se Crkva dosta promijenila tijekom tih godina. Promijenilo se društvo, pa se tako promijenila i Crkva. Kada sam stigao u Koreju, 1990. godine, nedjeljnu je misu pohađalo 80% korejskih katolika. U Crkvi se, u mnoštvu ljudi, vidjelo i mnogo mladih. Nakon 20 godina, postotak je onih koji pohađaju nedjeljnu misu pao na 25 do 30%, i to su uglavnom starije osobe. Problem sekularizacije je, dakle, vrlo velik; stoga je potrebna nova evangelizacija i nova slika Crkve. Potrebni su novi načini za stvarnost koja se promijenila – istaknuo je na kraju pater Bordo.