„Christopher Street Day“ smatra se „međunarodnim praznikom LGBTIQ osoba“. Ta „parada ponosa“ treba podsjećati na „legendarni ustanak“ homoseksualaca koji se dogodio 28. lipnja 1969. u New Yorku, u baru Stonewall Inn u ulici Christopher Street, „kada su homoseksualci pokrenuli borbu za svoje oslobođenje“. Tako kažu homoseksualni aktivisti i lobisti.

1) ŠTO SU STONVOLŠKA POBUNA I CHRISTOPHER STREET DAY? CIJELA PRIČA

Kada se netko raspituje o tom događaju, najčešće se kaže samo da su homoseksualci bili žrtve policijskog nasilja, ali da su se oduprli i time upalili fitilj koji je doveo do njihova oslobađanja i pokrenuo borbu protiv „homofobije“. No to nije cijela priča. Što se zapravo dogodilo?

Bar „Stonewall Inn“ bio je mjesto preprodaje droge i alkohola pod kontrolom mafije. Stalni gosti bili su narkomani, transvestiti, odrasli homoseksualci i maloljetne muške prostitutke koje su se prodavale odraslim homoseksualcima. Jedna od rijetkih ženskih osoba koja je redovito zalazila u taj bar kaže o tim „barboysima“, mladićima u dobi od 16 ili 17 godina, da su je mnogi od njih zvali „mama“. Čini se da je za homoseksualne aktiviste borba za oslobođenje usko povezana s narkomanijom, transvestizmom i seksualnim iskorištavanjem maloljetnika…

Evo što su o tome kasnije napisale novine Berliner Zeitung:

Stonewall je bio pun mladih muškaraca, među kojima su bili i Drag-Queens, hipiji i mladići iz propalih gradskih četvrti. Mnogi su gosti bili mlađi od 18 godina. U noći na 28. lipnja 1969. tamo je obavljena policijska racija, što nije bilo nikakva iznimka, samo što je te noći došlo do ustanka protiv policije. Gosti i namještenici bara počeli su na policajce bacati pivske limenke i kamenje, uspjeli su ih zatvoriti u bar, a vrata izvana zabarikadirati. Kroz jedan razbijen prozor na njih su izlili benzin i zapalili ga vičući: „Svinje ispecite žive!“ (“Roast the pigs alive!“). John O’Brien, jedan od osnivača političke homoseksualne skupine Gay Liberation Front, bio je u prvim redovima. Mnogo godina kasnije priznao je: „Naš je cilj bio raniti policajce. Htio sam ubiti te murjake“. (Vidi: Anderson, Melissa, Queens of the Night: What Really Happened at the Stonewall Inn? The Village Voice, 15. 06. 2010., www.villagevoice.com/2010-06-15/film/queens-of-the-night-what-really-happened-at-stonewall)

I homoseksualni pisac Lucian K. Truscott IV bio je tamo. Kao očevidac osporava dva središnja mita koji se šire sve do naših dana. Evo što je napisao u novinama New York Times:

„Jedan od najvažnijih mitova o Stonewallu je da su neredi bili ustanak homoseksualne zajednice protiv desetljetnog ugnjetavanja. To bi bilo točno da je homoseksualna zajednica redovito posjećivala Stonewall, ali nije bilo tako. Stalni gosti bili su uglavnom tinejdžeri iz Queensa, Long Islanda i New Jerseya, kao i mladi Drag Queens i mladi beskućnici, koji su zauzeli napuštene zgrade na Lower East Side-u. […] Drugi je mit da je racija u Stonewallu bila dio velike policijske akcije protiv homoseksualnih barova tijekom ljeta 1969., zato što se te godine biralo novog gradonačelnika. Činjenica je da je raciju u Stonewallu proveo policijski inspektor Seymour Pine i službenici specijalnog odjela za poroke. Lokalni policajci o tome nisu bili obaviješteni zato što je postojala sumnja da primaju mito iz Stonewalla i drugih homoseksualnih barova koji su bili pod kontrolom mafije. Inspektor Pine navodi dva razloga za tu raciju: u Stonewallu se alkohol prodavao bez licence, što je točno. Osim toga se jedna mafijaška skupina služila stalnim posjetiteljima Stonewalla da bi preko njih ucjenjivala ljude koji su radili na Wall Streetu, što je isto tako točno“. (Vidi: TRUSCOTT IV, Lucian K., The Real Mob at Stonewall, New York Times, 25. 06. 2009. www.nytimes.com/2009/06/26/opinion/26truscott.html).

U svojoj knjizi „Homoseksualna politika“, Toby Marrotta s Harvarda kaže: „Budući da su homoseksualne barove New Yorka kontrolirali mafijaši (tzv. 'Sindikat'), za ozbiljnog poslovnog čovjeka bilo je skoro nemoguće otvoriti homoseksualni bar u normalnom okruženju… Stonewall Inn bio je jedan od najpoznatijih barova pod kontrolom mafije…“ (MAROTTA, Toby, The Politics of Homosexuality, Houghton Miffl in Company Boston 1981, S. 74f.). Voditelj policijske racije Seymour Pine kasnije je rekao: „Naša briga nisu bili homoseksualci nego mafija“. (www.thevillager.com/villager_59/imsorrysaysinspector.html)

U međuvremenu, dok je svjetina pred barom rasla, zarobljeni su policajci tražili pojačanje. Policija je tek nakon nekoliko sati uspjela uspostaviti kontrolu nad situacijom. Bilo je ranjenih i uhapšenih. Sutradan ujutro unutrašnjost Stonewall Inna bila je posve izgorjela. Protesti su trajali još tri dana.
Homoseksualni marketing uspio je tako izvrnuti teze, da sada policija čuva povorke u kojima se slavi nasilje izvršeno nad policijom.

2) POLITIČKA PLATFORMA ZAGREB PRIDE-A

Portal „Zagreb pride“ objašnjava što je povorka ponosa i što se slavi:

„Povorka ponosa Zagreb Pride je najvažniji godišnji prosvjed, demonstracija i javni politički skup lezbijka, gejeva, biseksualnih, transrodnih, transseksualnih, interseksualnih i queer osoba. Povorka ponosa Zagreb Pride sebe smatra sljednicom međunarodnog Pride pokreta, nastalog na Stonvolškoj pobuni i „Gay Liberation Frontu“. […] Zagreb Pride ima snažan regionalni karakter i podržava sudjelovanje LGBTIQ osoba iz zapadno balkanske regije na zagrebačkoj Povorci ponosa. […] Povorke ponosa održavaju se uglavnom u lipnju i srpnju pod različitim imenima, no najčešće kao „Pride“ ili „Christopher Street Day“ (CSD). Pride povorke proširile su se diljem svijeta kao znak vidljivosti LGBT osoba i kao oblik sjećanja na prvu pobunu lezbi, pedera i trandži.“

Portal „Zagreb pride“ predstavlja svoju aktivističko-političku platformu:

„Aktivistička politička platforma Zagreb Pridea je queer-feministička. Zagreb Pride se razvio iz ovih pokreta: Mirovni i antiratni pokret, Feministički pokret, Pokret Zelenih i pokret za prava životinja, Pokret za ljudska prava, LGBTIQ pokret. Vrijednosti koje Zagreb Pride podržava su jednakost, ravnopravnost i nediskriminacija, mirotvorstvo i antimilitarizam, očuvanje okoliša, laicizam, sloboda, samoodređenje pojedinaca/ki i grupa. Zagreb Pride principi protežu se kroz svako njegovo javno djelovanje poradi smanjivanja homo/bi/trans–fobije i seksizma, šovinizama i militarizma, nasilja prema živim bićima, uništenju prirode i okoliša, neravnopravnosti i diskriminacije po bilo kojoj osnovi.“

Kakva je to platforma?

•    Spominjanje „zapadno balkanske regije“ govori o mentalnom sklopu „Zagreb Pridea“.
•    Feministički pokret je uz pomoć UN-a svijetu nametnuo rodnu ideologiju.
•    Pokret Zelenih poznat je po otvorenom ili prikrivenom simpatiziranju pedofilije.
•  Pokret za prava životinja bdije nad sudbinom pasa-lutalica i kitova, a podržava pobačaj i eutanaziju.
•   Homo/bi/trans–fobija je manipulativni izraz kojim se svi oni koji ne podržavaju LGTB stajališta smatraju mrziteljima.
•   Laicizam je agresivno protu-religijsko stajalište koje zemlju u kojoj je DRŽAVA ODVOJENA OD RELIGIJE pretvara u zemlju u kojoj se DRŽAVA BORI PROTIV RELIGIJE.
•    Pokret za ljudska prava i samoodređenje pojedinaca/ki i grupa traži posebno objašnjenje.

Kada je 1948. god. bila prihvaćena Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, zapadna kultura još je priznavala postojanje datosti reda u svemiru. Prvi članak Deklaracije izjavljuje da se „sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu“ i da su „obdarena razumom i savješću“. Tekst govori o prirođenom ljudskom dostojanstvu svih članova ljudske obitelji. Ako je ljudsko dostojanstvo prirođeno, onda ga treba priznati, a ljudska prava deklarirati a ne fabricirati ex nihilo. God. 1948., pojam univerzalnosti bio je neodvojivo povezan s priznavanjem postojanja tih prava. Univerzalnost je imala transcendentnu dimenziju, pa zato i moralne implikacije. Ljudska prava u međuvremenu su postala radikalno neovisna od svakog objektivnog i transcendentnog moralnog okvira.

Postmodernost zahtijeva pravo na korištenje individualne slobode protiv prirodnih zakona, protiv svake tradicije i protiv božanske objave. Ona gradi nove temelje „pravne“ države i demokracije na pravu izbora, što uključuje pravo na biranje apsolutno zlih stvari: pobačaj, homoseksualnost, „slobodna ljubav“, eutanazija, potpomognuto samoubojstvo, odbacivanje svakog oblika autoriteta ili legitimne hijerarhije, obvezno „toleriranje“ svih mišljenja. Proizvoljno pravo na izbor postalo je temeljna norma sadašnjeg tumačenja prava i temeljna referenca nove globalne etike. Ono zamjenjuje i „nadilazi“ tradicionalni pojam univerzalnosti. Postavlja se na „meta“ razinu. Nameće se, i za sebe zahtijeva normativni globalni autoritet.

Nepostojanje jasne definicije je dominantna značajka svih riječi i izraza novog globalnog jezika – svih postmodernih paradigmi. Stručnjaci koji su iskovali nove koncepte eksplicitno su odbili jasno ih definirati, pod izlikom da bi definiranje značilo ograničavanje mogućnosti izbora tumačenja koje netko želi dati, i da bi to protuslovilo normi o pravu na izbor. Posljedica je da postmoderne paradigme nemaju nikakav stabilan i jedinstven sadržaj: one su nešto kao prostori za razna tumačenja, procesi stalnih promjena koji se šire ovisno o tome kako se mijenjaju vrijednosti društva, i kako se pojavljuju nove mogućnosti izbora. Socijalni inženjeri kažu da su one „holističke“ jer uključuju „svaki“ mogući izbor. (Marguerite A. Peeters, Nova globalna etika)

3) LEZBIJKE, GEJEVI, BISEKSUALNE, TRANSRODNE, TRANSSEKSUALNE, INTERSEKSUALNE I QUEER OSOBE

•  Transseksualnost je poremećaj spolnoga identiteta i pod tim se imenom kao psihičko oboljenje nalazi na službenom popisu dijagnoza (ICD-10).
•  Interseksualnost je skupni pojam za vrlo različite biološko-tjelesne bolesti. Stariji izrazi za to su pseudohermafroditizam i hermafroditizam.
• Transrodnost je novi pojam koji želi naglasiti normalnost načina života onkraj „prisilne pripadnosti“ muškom ili ženskom spolu.
• Homoseksualnost je pojava koju (šutljiva) većina psihijatara i psihologa još uvijek smatra poremećajem u razvoju identiteta.
• „Queer“ znači „nastran“. (LGTBiQ skupine u Hrvatskoj nisu se ogradile od pro-pedofilskih stajališta Gerta Hekme, koga je udruga „Queer“ u ožujku 2013. pozvala u Hrvatsku.)

Homoseksualni aktivisti uporno ponavljaju da LGTBIQ osobe predstavljaju 10 % stanovništva. To je pogrešna i tendenciozna brojka. Demografska istraživanja u SAD, gdje se ta pojava ne skriva, kažu da muška homoseksualna populacija predstavlja 2,5%, a ženska homoseksualna populacija 1,45% stanovništva, ukupno 3,95% stanovništva. (Dan Black, et al., "Demographics of the Gay and Lesbian Population in the United States: Evidence from Available Systematic Data Sources," Demography 37 (May 2000): 141.)

„Zagreb pride“ je godišnje regionalno zapadnobalkansko političko okupljanje osoba koje znanost smatra poremećenima i bolesnima, a koje same sebe nazivaju nastranima. To je povorka u kojoj sudjeluju članovi esdepea, haenesa i još nekih političkih stranaka u Hrvatskoj. Sretan vam Christopher Street Day. Kukurikuuuuu, kokokokodaaaaaa!

4) SRAZ IZMEĐU ZDRAVOG RAZUMA I TOTALITARISTIČKE IDEOLOGIJE

Na forumu jedne homoseksualne web stranice za mlade u Njemačkoj, jedan mladić piše: „Tko slavi Stonewall, taj slavi trenutak kada je rulja pokušala linčovati šačicu policajaca. Koje li hrabrosti. Drago mi je da heteroseksualci uglavnom ne znaju što se zapravo dogodilo u Stonewallu, jer kada bi znali što to homoseksualci slave, to bi ih odbilo, i imali bi posve pravo“. (mein.dbna.de/webforum/viewtopic.php)

Zanimljivo: U Berlinu je 2006. srednjim školama bilo preporučeno da učenicima govore „o lezbijskim i homoseksualnim načinima života“ i kažu da je „Christopher Street Day radosni društveni događaj“.
To su „vrijednosti“ koje promiče Štulhofer-Jovanovićev spolni odgoj. Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske presudio da se „ukida odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama“, ministar Jovanović najavljuje „javnu raspravu“, ali 31. svibnja naređuje da se taj isti kurikulum primjenjuje do kraja školske godine. Čini se da je ministar i dalje ponosan na svoje djelo i ponavlja da je uvođenje ovog ZO njegov najbolji potez. Čini se da ministar nije shvatio najvažniju misao presude Ustavnog suda, naime, da „država nije ispunila svoju proceduralnu ustavnu obvezu da nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim/javnim školama na uravnotežen način uskladi s ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj njihove djece. Proces pravnog oblikovanja sadržaja zdravstvenog odgoja u Republici Hrvatskoj pokazao je značajan nedostatak demokratskog pluralističkog pristupa.“ Ustavni sud kaže da nije potrebno posebno argumentirati činjenicu da je riječ o temama koje roditelji, u pravilu, doživljavaju kao područje u kojem se moraju uvažavati jamstva slobode i zaštite njihovih osobnih „vjerskih ili filozofskih uvjerenja“. „To je samo po sebi dostatno da stvori obvezu za državu odnosno njezina nadležna tijela da roditeljima i njihovoj djeci osigura objektivno i kritičko, pluralističko i tolerantno ozračje u kojem će se ti ciljevi djelotvorno ostvarivati, uključujući i obvezu države da sadržaj i/ili način provedbe nastavnog programa IV. Modula bude oblikovan neutralno, uz aktivno i djelotvorno sudjelovanje roditelja.“

Ministar Jovanović arogantno tvrdi da će se taj isti program provoditi u školskoj godini 2013./2014., jer je navodno 60% roditelja za njega. To je možda bilo onda, kada su neki još imali povjerenja u Ministarstvo, kada još nisu bili informirani o pravom sadržaju kurikuluma i o djelovanjima njegovih autora. Ovo što se sada nudi je kamilica u usporedbi s onim što će doći, to vidimo iz događaja i školskih programa u zemljama iz kojih je prekopiran ovaj program. Ponovimo da ovaj ZO nije utemeljen na znanosti nego na sumnjivom političkom interesu i ideologiji.

Država nema monopol nad djecom. Škole nisu državne škole nego javne škole. Šutljiva masa je progovorila i više neće šutjeti.

Izvor: Lidija Paris
Foto: Google