Diljem kršćanskog svijeta tijekom ove godine na najsvečanije načine obilježava se 1700. godišnjica objave Milanskog edikta.

Milanski edikt je uredba koju su 313. u Milanu zajednički proglasili Konstantin I. Veliki, tada tetrarh Zapada i Licinije, tetrarh istoka, a njome je i službeno označen kraj vjerskih progona u Rimskom Carstvu, dok je samo Carstvo zauzelo neutralan položaj u odnosu na religije.

Car Konstantin (273-337) rođen je u Nišu. Prema kazivanju stare legende: mladi rimski časnik Konstantin, poganin, vidio je pred odlučujuću bitku za carsko prijestolje, na nebu znak kršćanskog križa, a podno njega natpis: »In hoc signo vinces!« - “U ovom ćeš znaku pobijediti». Potaknut tim viđenjem 313.godine dao je slobodu kršćanima - Milanskim ediktom.

Njegova majka, sv. Jelena Križarica, 14. rujna 320 godine pronašla je na Kalvariji Isusov križ. Na tom mjestu dao je car Konstantin sagraditi veliku dvostruku baziliku u kojoj je bio pohranjen velik dio Kristova križa. Kršćani Jeruzalema počeli su na taj dan hodočastiti i slaviti sv. Križ, što je i začetak obreda Velikog petka.

Car se u travnju 337. godine teško razbolio. Sluteći da mu je kraj blizu odlučio se krstiti kako bi sa sebe sprao sve grijehe.