U Siriji i u Iraku vode se oštre borbe protiv samozvane Islamske države. Iračka vojska želi osloboditi grad Tikrit, a sirijski su pobunjenici na granici s Turskom odbili napad džihadista. Međutim, neizvjesna je sudbina više stotina osoba koje su džihadisti prošloga mjeseca oteli na sjeveru Sirije, a među kojima je najmanje pedeset kršćanskih obitelji, od kojih neke još uvijek drže kao taoce.

Osvrnuvši se na dramu kršćanskih obitelji u razgovoru za Radio Vatican, nadbiskup Mario Zenari, apostolski nuncij u Siriji, rekao je kako je prošlih dana postignut dogovor o oslobađanju 52 obitelji te da se te obitelji oslobode u roku od pet dana. „Posljednja su tri autobusa, koje su pratili džihadisti, napadnuta iz zasjede prije nego su stigli na odredište, a džihadisti su, koliko je meni poznato, sa sobom odveli stanovnike triju sela, kako bi se mogli u miru povući“, kazao je nuncij, dodajući kako to nije prvi put da se civili koriste kao ljudski štit.

Na upit o ratu u Siriji, rekao je da se sukob posljednjih tjedna zaoštrio, što se osjeća i u Damasku. „Nažalost, Sirija ulazi u petu godinu građanskoga rata, a strahuje se da će se i na tu žalosnu obljetnicu voditi oštra borba, te da će poziv na prekid nasilja još jednom pasti u prazno“, rekao je nuncij Zenari.

Govoreći pak o pothvatima europskih zemalja, primjerice Velike Britanije, da svojim građanima zakonom onemogući borbu u redovima samozvane Islamske države, rekao je kako nikad nije kasno, ali i da se, kako veli narodna poslovica: „štala zatvara, kad su volovi pobjegli“.
„Siriju je najviše pogodio priljev džihadista iz kavkaskih i okolnih arapskih država, koji su, ne poznajući sirijsku stvarnost i ulogu kršćana, počeli s posebnim prijetnjama i velikim problemima. Najžurnije je zaustaviti njihov priljev“, ustvrdio je nuncij Zenari.

Na primjedbu kako je samozvana Islamska država nasrnula i na kulturu, rekao je da smo prošlih dana vidjeli strašne slike.

„U Siriji smo dosad gledali slike o prolijevanju krvi, a kulturna su dobra bila u drugom planu. Nažalost, u ovim sam se ratnim godinama uvjerio da i međunarodnu zajednicu može obuzeti zaborav. Ne bih želio da se isto dogodi sa sirijskom kulturno-umjetničkom baštinom, jer bi to bio nenadoknadiv gubitak. Sve se države, naime, ponose svojom kulturno-umjetničkom baštinom“, zaključio je nuncij Zenari.