Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je na mjestu gdje je, prema predaji, stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskome Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar karakteristično je da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov "rođendan za nebo", to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja, naprotiv, kao blagdan slavi se početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje, Mala Gospa, 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: "Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. / Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak."

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovijedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na Misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen, pa se u puku kaže "Gospa Mala – jesen prava!" O Maloj Gospi lastavice se skupljaju za odlazak. U puku je riječ da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa vremenski je međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjesec lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.