- Čovječanstvu danas sam pojam 'kralja' ne zvuči baš najugodnije iako, otkad čovječanstvo poznaje svoju povijest, ljudi, društva i države težile su imati nekoga vladara, kralja, cara… koji je trebao biti znak njihove sigurnosti i snage i koji je trebao simbolizirati sve ono što im jamči ugodnost i sigurnost života… Međutim, znamo, i upravo zato nam to nelagodno zvuči, da kraljevi većinom nisu služili onome što je narod želio. Umjesto da budu jamstvo njihove sigurnosti, oni su uglavnom koristili narod za svoju sigurnost. Kad bi se to dalo provjeriti, statistički utvrditi, možda su upravo carevi, kraljevi i vladari učinili najveće zločine protiv čovjeka, protiv čovječanstva, vrlo često i protiv vlastitog naroda - kazao je biskup Sudar u homiliji te istaknuo da današnja svetkovina slavi jednoga drugačijeg kralja.

- Zapravo, slavi kralja koji ispunja sve ono za čim ljudi doista teže otkad znaju za sebe. A to jest kralja koji će biti sluga; kralja koji će svoj život založiti za život onih kojima kraljuje. U drugom misnom čitanju čuli smo poruku da Bog daje svoga Sina jedinca kao otkupninu, kao iskupljenje, kao zalog pomirenja, kao zalog ostvarenja ljudskog spasenja. Ova svetkovina ustanovljena je tek 1925. upravo nakon negativnog iskustva naroda i Crkve s ovozemaljskim kraljevima, s ljudima koji su se postavljali gotovo na Božje mjesto. Crkva stavlja kao jamca čovjeka i čovječanstva samog Sina Božjega. I On će u jednom trenutku svog propovijedanja, kada ga je narod, nakon što mu je umnožio kruh, želio postaviti za svoga kralja, umaći i otkloniti to. Ali, kada su ga pribili na križ, kada su ga osudili, On tu i tada objavljuje narav, bit svoga kraljevstva. I zato to ne može stati, to ne može pojmiti ljudska misao. S tim se čovjek ne može i neće da pomiri, da se Božja svemoć očitovala u njegovoj nemoći, da je njegova snaga, njegova pravda zasjala u njemu kao žrtvi nepravde. Kako je to veličanstveno da smo mi od svih nepravdi, od nepravde one najgore koje nanosimo sami sebi, a to jest grijeha, oslobođeni nepravdom koju podnosi sam Bog -  rekao je biskup Sudar.

- Kako je lijepo završiti Godinu milosrđa gdje Božje milosrđe ne prestaje, nego se očituje na blagdan Krista Kralja koji je kralj upravo zato jer je milosrdan, jer voli. Njegova snaga nije mač. Njegova snaga je križ. Njegova snaga nije osveta, nije kazna; njegova snaga je vlastita žrtva i oproštenje. Kako je ohrabrujuće za nas grešne i lomne ljude, za nas svjedoke i žrtve ljudske moći, kako je lijepo moći vjerovati u svemoć Božje nemoći, Kristove nemoći, gdje se očituje punina Božje ljubavi i gdje se očituje snaga otkupljenja - rekao je biskup Sudar.

Na kraju mise svi su okupljeni otpjevali Gospinu pjesmu ´Veliča´ zahvaljujući Bogu za sva dobročinstva tijekom Godine milosrđa.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler" pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.