"Svaki dan mu odnese ručak, voće i cigarete. Čovjek se zove Bogdan i godinama je tu na Baščaršiji. Netko mu da marku, neko dvije, a godinama je spavao po klupama na kartonu. I ljeti i zimi. Sada se ne može nadiviti svom novom stanu", ispričala je za portal Klix.ba jedna čitateljica.

Život vezan za Baščaršiju

Bogdan je rođen u Sarajevu i vrlo rano je ostao bez roditelja. S bratom Jovanom je jedno vrijeme živio u domu, no kad mu je brat preminuo, Bogdan je ostao sam. U mladosti je radio po čaršijskim dućanima i pekarama, te obavljao razne fizičke poslove, a život je uglavnom provodio na Baščaršiji za koju je jako vezan.

Centar za socijalni rad, navodi u razgovoru za Klix.ba E. E., vodio je računa o njegovom slučaju, te su učinili onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći, međutim, kako kaže, nije bilo dovoljno smjestiti ga u neko prihvatilište za beskućnike daleko od grada, budući da je on svoj život vezao za Čaršiju i te ljude.

"Ipak, godine je provodio na ulici, spavajući na otvorenom, na klupama, kartonima, u dvorištima... puno se napatio", govori za Klix.ba E. E. te dodaje kako su mu ljudi i zanatlije sa Baščaršije dosta pomagali.

Kolači i kifle za "Papu Štrumpfa"

Za Bogdana je, kaže, saznao slučajno, od svoje djevojčice koja ga je primijetila na ulici poslije škole.

"Uočila ga je na ulici kako sjedi i izgledao joj je kao Papa Štrumpf. Svaki nam je dan dolazila i govorila kako nosi kolače Papi Štrumfu, kupuje mu kifle...", priča E. E., koji je potom odlučio i da ga osobno upozna i s njim popije kavu.

"On nije prosjak, to sam zapazio sam, a i drugi su mi rekli kako nikad ni od kog ništa ne traži. Ako mu kupite dvije kutije cigareta, ruži što su dvije – 'To je skupo, dosta je jedna'. Bogdan ni od kog ništa ne traži i ne moli i zato mi se svidio", govori E. E. koji mu je osigurao smještaj u svojoj garsonijeri u Starom Gradu.

Bogdan sada ima osnovne uvjete za život i sretan je što ima prostor da se skloni, budući da je dosad u nekoliko navrata bio žrtva pojedinaca koji su ga tjerali i napadali.

"Ovo je jedna priča o tome kako je čovjek pomogao čovjeku. Ne mislim da sam učinio išta posebno, to sam učinio radi sebe jer se ja bolje osjećam. Ja ću mu dati sklonište dok je živ, a ta će garsonijera svakako ostati mojoj djeci, on je neće ponijeti gore...", zaključuje E. E. u razgovoru za Klix.ba.