Na europskom skupu o useljavanju, održanom 23. travnja u Bruxellesu, odlučeno je da se motrenje Sredozemnoga mora proširi na trideset milja od kopna. Ostaje nejasno tko bi trebao priteći u pomoć brodolomcima u međunarodnim vodama, te teritorijalnim vodama sjevernoafričkih država, naročito Libije.

Osvrnuvši se na europski skup o useljavanju, ravnatelj Zaklade Migrantes msgr. Giancarlo Perego, istaknuo je nesigurnost i strah Europe suočiti se s dramom osoba koje su na libijskim obalama, te s oko dvjesta tisuća osoba koje su prošle godine stigle u Europu i s mrtvima u Sredozemnom moru.

„Europa potpuno zaboravlja niz temeljnih odrednica koje zahtijeva Organizacija ujedinjenih naroda, a to su humanitarni koridori te razmještanje izbjeglica po raznim europski državama, kao i pomoć izbjeglicama u međunarodnim vodama. Na tom je skupu poražena socijalna i solidarna Europa“, ustvrdio je msgr. Perego.

Govoreći pak o europskoj solidarnosti, rekao je da se Europa još uvijek gleda kroz svoje države članice: boji se dakle zajedno suočiti s dramom koja se odnosi na sadašnju i buduću sigurnost Europe.

Države se ne mogu dogovoriti koliko izbjeglica ugostiti. Govorilo se o pet tisuća osoba, to je vrlo neozbiljno, dok su same talijanske općine spremne prihvatiti više od 40.000. „Europske države ne žele zajedno sudjelovati u ovom socijalnom programu solidarnosti prema onima koji traže azil i prema izbjeglicama“, kazao je msgr. Perego.

Na primjedbu o mogućem uništavanju izbjegličkih plovila, rekao je kako stručnjaci smatraju da bi uništavanje bilo vrlo opasno i posvema neučinkovito, a stekao bi se dojam o oružanom napadu na državu u kojoj su vrlo velike napetosti, što bi izazvalo još veću mržnju prema europskim državama.