„Bio je to pokušaj da se zatvori usta kršćanima koji hoće javno govoriti o seksualnosti, braku, odrastanju djece. Navodno živimo u društvu raznolikosti u kojemu ima mjesta za svakoga. Znači li to da to društvo uključuje sve, osim osoba koje se žele osloboditi svojih homoseksualnih osjećaja i terapeuta koji su spremni u tome im pomoći? Želimo li društvo u kojemu se može koristiti javni mobing, zastrašivanje, laganje i izdaja da bi se postiglo neke čudne ciljeve? Takvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo i to bi trebalo javno reći i jasno osuditi“. (Lesley Pilkington)
 
Engleska psihoterapeutkinja i kršćanska dušobrižnica Lesley Pilkington na jednoj je kršćanskoj konferenciji 2009. godine susrela homoseksualca Patricka Strudwicka koji je zatražio njezinu pomoć. Objasnio joj je da trpi zbog svoje homoseksualnosti i da želi smanjenje svojih homoseksualnih osjećaja. Lesley Pilkington, koja je imala iskustva u praćenju ljudi s neželjenom homoseksualnošću, obećala mu je svoju podršku. Objasnila mu je da terapeutsko praćenje neželjene homoseksualnosti nudi samo u kršćanskom duhu. Strudwick je odgovorio da je kršćanin i dogovorili su se da će raditi oslanjajući se na kršćanske vrijednosti. Strudwick je uporno ponavljao da želi prestati s homoseksualnim načinom života zato što on za njega više nema smisla.

Nakon dva susreta Strudwick je nazvao Lesley Pilkington i izjavio da ne želi mijenjati ništa, da je zapravo homoseksualni aktivist i da mu je cilj onemogućiti sve preorijentacijske terapije i odgovarajuće dušobrižničke korake. Zato je oba susreta potajno snimao.

U veljači 2010., Strudwick je izjavio u jednom homoseksualnom časopisu: „Naša je namjera izbrisati s lica zemlje terapeute i psihijatre koji nude te tehnike (preorijentacijske terapije). Želimo ometati njihove susrete, osramotiti ih i tako ih dokončati“[i]. […] Konačni cilj je onemogućiti religiozne skupine u savjetovanju i dušobrižništvu koje ima za cilj mijenjanje homoseksualne orijentacije.

Da bi javno naštetio Lesley Pilkington, psihoterapeutkinji s više od dvadeset godina iskustva i besprijekornom reputacijom, Strudwick je koristio skriveni mikrofon, napisao članak i prodao ga dnevnim novinama The Independent, koje su ga i objavile.

Strudwick je uložio i službenu žalbu kod British Association for Counseling and Psychotherapy (BACP), profesionalnog udruženja, čiji je Pilkington bila član. Strudwick je tvrdio da Pilkington nije poštivala „prirodnu nepromjenjivost“ njegove homoseksualnosti. Kada mu je ponudila svoju pomoć za umanjivanje homoseksualnih osjećaja, ponašala se neprofesionalno, smatra Strudwick, i zato joj treba oduzeti profesionalnu licencu.

U tiskovinama je pisalo: „Lesley Pilkington povrijedila je etički kodeks BACP-a kada je pristala pomoći Patricku Strudwicku na putu prema heteroseksualanosti“.
 
PRED ODBOROM ZA ŽALBE
 
Iako etički kodeks BACP-a govori o „etičkoj raznolikosti“, o „autonomiji klijenta“, o „poštivanju prava klijenta na samoodređenje“ (i ne zauzima nikakvo stajalište prema homoseksualnosti), odbor za žalbe koji je zadužen za odluke o profesionalnim pogreškama donio je destruktivnu odluku. BACP kaže da nuditi preorijentacijske terapije za umanjivanje homoseksualnih osjećaja znači postupati „neprofesionalno“, „dogmatično“, „bez poštovanja“ i „bezobzirno“.

U prvom dijelu presude, BACP zabranjuje Lesley Pilkington svaki daljnji terapeutski rad i upućuje je na određene seminare, da bi usvojila „ispravnu svijest“ o homoseksualnosti. Ako to ne učini, bit će isključena iz BACP-a.

Već i prije prvog saslušanja u Odboru, BACP je stavio jedan link na svoju stranicu, koji ukazuje na Strudwickov novinski članak – što je zapravo teška povreda neutralnosti Odbora.
Lesley Pilkington uložila je žalbu.
 
REAKCIJA JAVNOSTI
 
Javnost je reagirala kratko prije prvog saslušanja pred Odborom koji se trebao održati 1. veljače 2012. Novine su objavile pismo podrške Lesley Pilkington: 71 osoba iz javnog života, među kojima bivši poglavar Anglikanske crkve, Lord Carey i drugi biskupi engleske Anglikanske crkve, tri člana britanskog parlamenta, teolozi, priznati psihoterapeuti iz SAD-a i drugi, zauzeli su se u otvorenom pismu za slobodu terapije, za pravo terapeuta pružiti profesionalnu pomoć u cilju smanjivanja neželjenih homoseksualnih sklonosti i za pravo klijenta na preorijentacijsku terapiju.

U pismu stoji između ostaloga: „Uvjereni smo da ljudi koji slobodno odlučuju osloboditi se svojih neželjenih homoseksualnih sklonosti imaju pravo na profesionalnu pomoć“. Osoba, a ne terapeut, ima prvenstvo u odlučivanju koji identitet želi imati. „Ako terapeuti odbijaju ili stavljaju pod znak pitanja pravo klijenta na samoodređenje, tada ugrožavaju njegovu dobrobit“. Klijenti moraju sami moći odrediti smjer svoga života. Terapeutske organizacije koje se prema raznolikosti žele odnositi s poštovanjem ne smiju preuzimati „paternalističku“ ulogu koja bi klijentima propisivala što je najbolje za njihov život. „Stručni terapeuti, uključujući i one koji zastupaju judeokršćanske vrijednosti, moraju imati slobodu pomagati onima, koji žele smanjivanje svojih homoseksualnih osjećaja“ (NARTH, veljača 2012). Pismo osim toga naglašava da je dokazano da preorijentacijske terapije nisu štetne nego na razne načine korisne.

Pismo je bilo objavljeno u cjelokupnom britanskom tisku. Uslijedili su brojni pozitivni komentari. Ann Widdecombe, bivša britanska ministrica unutarnjih poslova, založila se u časopisu Sunday Express za pravo na slobodu terapije i napisala: „Muškarac koji želi biti žena dobiva ne samo potrebne operacije nego i golemu psihološku pomoć. […] Skoro svatko u našoj zemlji može dobiti terapeutsku pomoć za sve, samo ne homoseksualac koji više ne želi živjeti homoseksualno“[iii].
 
SASLUŠANJE
 
Uslijedila su dva saslušanja. Sud Britanske udruge za savjetovanje i psihoterapiju (British Association for Counseling and Psychotherapy - BACP) nije dopustio svjedočenje osoba koje je predložila Lesley Pilkington – njezinih bivših klijenata koji su doživjeli promjenu svoje homoseksualne orijentacije. Nije prihvatio ni pismeni dosje poznatog i renomiranog američkog psihoterapeuta A. Dean Byrda o etici i šansama za uspjeh kod preorijentacijskih terapija. Sud BACP-a dopustio je profesoru Byrdu, profesoru medicine i bivšem predsjedniku NARTH[iv]-a, tek usmeno svjedočenje u svojstvu eksperta. Nakon što je Dean Byrd na vlastiti trošak i gubitak vremena doputovao u Englesku, BACP je odjednom promijenio mišljenje i nije saslušao njegovu ekspertizu. Byrd je primao i anonimne telefonske pozive u kojima mu se prijetilo da će mu se nešto dogoditi ako bude svjedočio na saslušanju. Morao se obratiti policiji.

Lesley Pilkington je tvrdila da primjenjuje priznate, legitimne i neprikosnovene terapeutske metode. Citirala je novi Dodatak renomiranom engleskom stručnom priručniku Essential Psychopathology and its Treatment (2009.) u kojemu piše: „Novi empirijski dokazi pokazuju da se kod motiviranih klijenata uz pomoć terapije može promijeniti homoseksualna orijentacija i da preorijentacijske terapije nisu štetne“.

U svibnju 2012., žalbeni sud BACP-a objavio je svoju presudu. Većina sankcija koje su se u međuvremenu već primjenjivale na Lesley Pilkington bila je povučena. Lesley Pilkington je ipak izgubila svoj visoki status akreditacije i dobila niži status. Obrazloženje BACP-a bilo je sljedeće: Gospođa Pilkington nije smjela tako lako uzeti zdravo za gotovo da klijent doista želi ići terapeutsko-dušobrižničkim putem koji mu je ona ponudila, iako se s time složio. Osim toga, nije smjela tako lako povjerovati u njegove izjave da zbog svoje homoseksualnosti pati od depresije.

Lesley Pilkington tvrdila je da Strudwick nije bio istinski klijent. Sud BACP-a ipak je odlučio da je Strudwick bio „istinski klijent“, iako je potajno radio kao istraživački novinar.

Činjenica da je žalbeni sud BACP-a ustvrdio da je Strudwick „istinski klijent“ ugrožava sve one, koji se još usuđuju ponuditi pomoć klijentima koji žele smanjiti svoje homoseksualne osjećaje, kaže web stranica Christian Concern: Takvi su terapeuti sada „izloženi javnom mobingu, jer se bilo koji prikriveni novinar može praviti da je klijent“.

Patrick Strudwick nije postigao svoj cilj, naime da Lesley Pilkington bude izbačena iz BACP-a, Britanske udruge za savjetovanje i psihoterapiju. Pred Odborom za žalbe morao je priznati da ne može isključiti mogućnost uspjeha preorijentacijskih terapija. Ne može isključiti mogućnost da te terapije nekim ljudima mogu biti korisne.

Za svoju „akciju“ protiv Lesley Pilkington i još jednog liječnika-psihoterapeuta, kod kojega je učinio isto, Patrick Strudwick je dobio nagradu „Stonewall-a“, vodeće homoseksualne organizacije u Velikoj Britaniji. Slučaj spomenutog liječnika-psihoterapeuta završio je oslobađajućom presudom, ali nakon nekoliko saslušanja i dugog navlačenja. Njegova profesionalna organizacija General Medical Council je odlučila – za razliku od BACP-a, da ne će uzeti u obzir Strudwickovu žalbu jer nije bio ozbiljan klijent.
 
KAKO DALJE?
 
Slučaj Lesley Pilkington je zaključen. Tijekom procesa Lesley Pilkington je imala prigodu izložiti svoje stajalište u brojnim intervjuima na radiju, što joj je donijelo nove klijente koji žele umanjiti svoje homoseksualne osjećaje. (Ti su klijenti prije toga već bili isprobali homoseksualno-afirmativnu terapiju[vi] koju su doživjeli kao duboko nezadovoljavajuću.)

Andrea Minichiello Williams, ravnateljica Christian Legal Centre, koja je podupirala Lesley Pilkington, kaže: „Uvjereni smo da u civiliziranom društvu mora postojati sloboda terapije za ljude koji žele promijeniti svoje homoseksualno ponašanje, a da se pritom ne moraju bojati zastrašivanja i prijetnji homoseksualnog lobija. Želimo li živjeti u zemlji u kojoj se iz profesionalnih organizacija isključuju ljudi koji smatraju da homoseksualci mogu promijeniti svoje ponašanje? Ovdje nije riječ o pojedinačnom slučaju i ti napadaji na slobodu moraju prestati“.

Da nije riječ o pojedinačnom slučaju pokazuju sljedeći primjeri koji su se odigravali u isto vrijeme kao i slučaj Pilkington:

Kršćanski savjetnik Gary McFarlane bio je otpušten jer je na jednom seminaru izjavio da zbog prigovora savjesti možda ne će moći davati seksualne savjete homoseksualnim parovima[vii].
Državni službenik Andrew McClintock morao je napustiti svoje radno mjesto nakon što je odbio dodjeljivati djecu homoseksualnim starateljskim domaćinstvima.

Pilkington je na kraju rekla da je sretna što Britanska udruga za savjetovanje i psihoterapiju ipak nije zabranila preorijentacijske terapije te da će ona nastaviti nuditi takve terapije. „No tko će štititi kršćanske terapeute od stalnog šikaniranja? BACP nije htio saslušati svjedoke koji su htjeli govoriti u moju korist. Osim toga, homoseksualni aktivisti su ih pokušali zastrašiti i telefonski su ih vrijeđali. To je pokušaj da se zatvori usta kršćanima koji hoće javno govoriti o seksualnosti, braku, odrastanju djece. Navodno živimo u društvu raznolikosti u kojemu ima mjesta za svakoga. Znači li to da to društvo uključuje sve, osim osoba koje se žele osloboditi svojih homoseksualnih osjećaja i terapeuta koji su spremni u tome im pomoći? Želimo li društvo u kojemu se može koristiti javni mobing, zastrašivanje, laganje i izdaja da bi se postiglo neke čudne ciljeve? Takvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo i to bi trebalo javno reći i jasno osuditi“.

Autor: Dr. Christl R. Vonholdt