Govoreći o evanđelju III. vazmene nedjelje, Sveti Otac rekao je da se ono može sažeti u tri riječi: smrt, uskrsnuće i život. Smrt.

Dvojica učenika vraćaju se u svoju svakodnevicu, razočarani i očajni jer je njihov Učitelj mrtav i nemaju se više čemu nadati. Dezorijentirani su i izgubljeni. Njihov hod je hod unatrag; udaljavanje od bolnog iskustva Raspetoga, rekao je Papa.

Sveti Otac je rekao kako učenici nisu mogli shvatiti zašto svemogući Bog Isusa nije spasio od takve smrti te da je Kristov križ bio i križ njihovih ideja o Bogu; Kristova smrt – smrt njihovih zamisli o Bogu. Ako ne dopustimo da se skine veo s naših očiju; ako ne dopustimo da se razlomi tvrdoća našeg srca i naših predrasuda, nećemo nikada moći prepoznati Božje lice, pojasnio je Papa.

Uskrsnuće. Isuse se približava učenicima, idući njihovim putem kako bi spoznali da je on "Put, Istina i Život". Kad pomrča ljudska nada, započinje sjati ona nebeska: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu". Kada čovjek dodirne dno svojih promašaja i nesposobnosti; kada sa sebe svuče iluziju da je bolji od drugih, iluziju samodostatnosti, iluziju da je u centru svijeta, tada Bog pruža svoju ruku i njegovu noć pretvara u zoru, žalost u radost; smrt u uskrsnuće, a uzmicanje, u povratak u Jeruzalem, u život i pobjedu križa, rekao je Sveti Otac.

Papa je nadalje rekao kako su učenici – susrevši Raspetoga–Uskrsloga – našli objašnjenje i ispunjenje svih Pisama, Zakona i Proroka; našli su smisao prividnoga poraza Križa. Onaj tko ne prođe kroz iskustvo križa, do istine uskrsnuća, sam sebe osuđuje na očaj, a Boga ne možemo susresti prije nego razapnemo svoje ograničene ideje Boga, rekao je papa Franjo.

Život. Susret s uskrslim Isusom promijenio je život dvojice učenika jer taj susret mijenja svaki život, a svaku neplodnost čini plodnom. Isus iščezava pred njihovim očima kako bi nas poučio da ga ne možemo zadržati u njegovoj povijesnoj vidljivosti nego Crkva treba znati i vjerovati da je On živ; da je s njom te nju samu oživljuje u euharistiji, po Pismima i sakramentima. Učenici iz Emausa su to shvatili i vratili se u Jeruzalem kako bi se drugima podijelili svoje iskustvo, rekao je Sveti Otac.

Istinska vjera čini da više ljubimo; da smo milosrdniji, iskreniji i ljudskiji. Oživljava srce kako bi ga pobudila na besplatnu ljubav, bez razlika i prednosti; Istinska vjera čini da u drugome ne vidimo neprijatelja kojega treba pobijediti, nego brata kojega treba voljeti, služiti mu i pomoći.

Istinska vjera nas vodi širenju, obrani i življenju kulture susreta, dijaloga, poštovanja i bratstva; dovodi nas do hrabrosti da oprostimo onome tko nas je uvrijedio, da palome pružimo ruku; da zaodjenemo gologa, nahranimo gladnoga, posjetimo utamničenoga i pomognemo siroti; da napojimo žednog i u pomoć priteknemo starom i potrebitom, objasnio je Papa.

Što više rastemo u vjeri i spoznaji, više napredujemo u poniznosti i svjesnosti svoje malenosti, rekao je papa Franjo te dodao kako je Bogu mila samo ona vjera koja se ispovijeda životom, a jedini 'ekstremizam' koji je vjernicima dopušten, jest 'ekstremizam ljubavi'. Bilo kakav drugi ekstremizam, ne dolazi od Boga niti mu se sviđa.

Sveti Otac ohrabrio je okupljene vjernike i potaknuo ih da se poput učenika iz Emausa vrate svom Jeruzalemu, svojoj svakodnevici, puni radosti i odvažnosti vjere. "Ne bojte se otvoriti svoje srce svjetlu Uskrsloga i dopustite mu da promijeni vašu nesigurnost u pozitivnu snagu za vas same i za druge. Ne bojte se sve ljubiti – i prijatelje i neprijatelje – jer u življenoj ljubavi krije se snaga i blago onoga koji vjeruje", rekao je papa Franjo. Zaključujući propovijed, Papa je poželio da Sveta Obitelj, koja je živjela u Egiptu, prosvijetli srca i blagoslovi vjernike i 'dragi Egipat' koji je prihvatio propovijedanje svetog Marka i iznjedrio tolike mučenike i svete.