Sv. Valentin je svećenik-mučenik, pripada skupini svetaca koji navještaju proljeće i novi život, zbog čega ga se slavi kao zaštitnika mladih i zaljubljenih. Valentinu se svetačka čast iskazuje neprekinuto punih 17 stoljeća. Ta pučka zaljubljenost u Valentina nije mnogo marila za povijesne podatke o njemu, pa je o Valentinu do nas doprlo manje činjenica, a više legendi. Bezbrojni su podaci o njegovu neprekinutom tisućljetnome štovanju. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače.

Bio je svećenik (ili biskup) i u vrijeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270. mučenički je ubijen. Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a stoji i danas.

Latinska izreka kaže: Nomen est omen (Ime je znak). To je posebno uočljivo u imenu Valentin. Izvor mu je u latinskoj riječ válens što znači zdrav, krepak. Iz toga korijenskoga značenja imena nastao je običaj u nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove: žele si zdravlje, sreću, svako dobro.

U Hrvatskoj su sv. Valentina još od srednjeg vijeka posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima, a zanimljivo je da u zagrebačkoj crkvi sv. Franje na Kaptolu postoji oltar svetog Valentina.

Sv. Valentina se zaziva kod bolesti očiju, padavice i u drugim potrebama.