Sveti Blaž ili Vlaho (grčki Blasios i Vlasios, latinski Blasius, engleski i francuski Blaise, talijanski Biagio, španjolski Blas, portugalski Brás), bio je biskup i mučenik.

Rodio se u III. stoljeću u gradu Sebaste Armeniji, danas Sivas u Turskoj. Od ranog djetinjstva i mladosti krenuo je za Kristom i napustio sve radosti ovoga svijeta. Ugledan i obrazovan čovjek, liječnik, pomagao je s radošću u srcu siromasima i nevoljnicima, u kojima je gledao i susretao Isusa. Prema legendama čudima je ozdravljivao i ljude i divlje životinje, koje su same dolazile po pomoć u njegov samotnu spilju na planini Argaeos (Erciyes). Svojim dobročinstvima postao je omiljen među narodom pa su ga izabrali za biskupa Sebaste.

Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku strašan progon kršćana, kojeg je predvodio Agrikolaus, rimski upravitelj Kapadokije. Prvi su na udaru bili duhovni pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Svećenici i vjernici nagovorili su ga da se pred zlotvorima skloni u goru, ali ipak je 308. pronađen, uhićen i podvrgnut strašnim mukama, ali se on nije odrekao vjere u Krista. I u tamnici je ozdravljivao druge zatvorenike. Prema predaji svojim je blagoslovom spasio dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost. Oko godine 316.godine smaknut je tako da su mu odrubili glavu.

Po zagovoru svetoga Blaža na današnji dan se po crkvama dijeli blagoslov grla.

Zaštitnik je Dubrovnika, „Republike svetoga Vlaha". Njegove relikvije donesene su prema predaji u Dubrovnik 972. godine, a na njegov dan već 1191., pribjeglice su dobivale azil (Sloboda svetog Vlaha). Blagdan svetog Vlaha službeno se svetkuje od XIII. stoljeća, a prvi sačuvani opis službenih svečanosti toga dana dao je pedagog i humanist Filip de Diversis (XV. st.). Festa svetog Vlaha očuvala se do danas, njegov lik s Dubrovnikom u ruci utisnut je u gradske zidine, a pozlaćeni kip iz XV. stoljeća čuva se u crkvi svetog Vlaha, iz XVIII. stoljeća.

Crkva svetog Blaža vrlo zanimljiva kao građevina koja se u Zagrebu, nalazi u Prilazu Đure Deželića.

Crkva Svetog Blaža smatra se najvažnijim djelom hrvatske sakralne arhitekture s početka 20. Stoljeća, vrhunsko djelo arhitekta Viktora Kovačića. U vrijeme kad se nastojao uspostaviti jedinstveni nacionalni crkveni stil, Kovačić svoje nadahnuće pronalazi u ranoromaničkoj starohrvatskoj crkvi svetog Križa u Ninu. Kako piše povjesničar umjetnosti Krešimir Galović, crkva svetog Blaža, uz veliku vrijednost u hrvatskim okvirima, važna je i u kontekstu povijesti svjetske arhitekture 20. stoljeća. Naime, kupola koju je Kovačić projektirao nad križištem crkve među prvim je armirano-betonskim kupolama na svijetu. Pri njenoj izradi Kovačić nije imao podršku struke, građevinari nisu imali povjerenja u način na koji ju je htio izgraditi pa je sam morao jamčiti da se kupola neće urušiti tako da je sjedeći na stolcu pod njom probdjeo čitavu noć.  

Jedna od najpoznatijih crkava svijeta, a posvećena je sv. Blažu, jest crkva u Vodnjanu zbog zbirke relikvija i Vodnjanske mumije Tamošnja crkva građena je od 1760. do 1800. godine i najveća je crkva u širokoj okolici. Visina crkvenog tornja iznosi 60 metara. U zbirci se nalaze ukupno 370 relikvija od 250 kršćanskih svetaca. Među njima se nalaze i neraspadnuta tijela što predstavlja znanstveni fenomen, ili čudo. To je najveća zbirka u našoj zemlji i jedna od najvećih u Europi. Svake godine tisuće i tisuće posjetitelja posjećuju i hodočaste na ovo mjesto. Zbirka sadrži i 730 djela sakralnih predmeta iz vremena od 4. do 11. stoljeća. Crkva u kojoj ima deset oltara, i u kojoj sve vrvi ljeti i od turista pruža poseban smiraj.

Tako završavamo danas jedan neobičan hod, od Dubrovnika preko Zagreba do Vodnjana, povezao nas je sv. Blaž, Vlaho. Na tom putu, u čudesnosti ljepote i vjere oživjesmo i predragocjenosti koju baštinimo u našoj Hrvatskoj. I zbog tog čudesnog hoda ponosa rađa se i u meni još čvršća vjera ali i moralna obveza da sve treba sačuvati za budućnost.  Prođoh sve naše crkve o kojima danas napisah pokoji redak... razmišljajući o sv. Blažu koji ima moć liječiti bolesne, rodila mi se iskrena misao da ga zamolim da nam glavni lijek bude ljubav prema Bogu i bližnjemu, u sadašnjem u sadašnjem vremenu tako potreban.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina