Nakon ručka s biskupima BK BiH u apostolskoj nuncijaturi, u sarajevskoj katedrali papa Franjo se susreo s mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova te redovničkih kandidata i kandidatica – ukupno njih 1400 u katedrali i ispred katedrale.

U pozdravnoj riječi, kardinal Vinko Puljić je u ime prisutnih izrazio radost zbog toga susreta.

„Brojni među nama nose teško iskustvo nedavnoga rata i poratnih godina, ali i iskustvo komunističke vlasti kao i današnjeg sve agresivnijeg relativizma. Prije rata ova zemlja je bila rasadište duhovnih zvanja. Potrebna nam je ohrabrujuća riječ koja će nam pomoći da i u ovom vremenu i na ovim prostorima svjedočimo Uskrslog Krista“, rekao je vrhbosanski nadbiskup, te kratko predstavio Crkvu u Bosni i Hercegovini.

Svoja svjedočenja o proživljenom trpljenju zbog svog zvanja i vjere izrekla su dvojica svećenika i jedna redovnica.
 
Svećenik Banjalučke biskupije Zvonimir Matijević ispričao kako mu je za vrijeme rata 1992. bio upravitelj župe Glamoč, zajednice od 50 vjernika. Nakon jedne svete mise vojnici su ga uhitili i odveli u Knin, više su ga puta tukli i tražili da na televiziji javno kaže da je ratni zločinac, da su katolički svećenici zločinci i da odgajaju zločince. „Kada su se uvjerili da ću radije umrijeti nego reći takvu laž čvrsto su me vezali. Napokon su me odlučili odvesti u bolnicu u teškom stanju, jedva sam preživio, imao sam brojne podljeve, dali su mi 6 doza krvi da bi preživio“, svjedočio je svećenik Matijević. „U bolnici me posjetio bihačko petrovački episkop“, rekao je Matijević dodajući kako mu je to dalo nadu u pobjedu dobra. U konačnici je razmijenjen kao ratni zarobljenik, posvjedočio je vlč. Matijević.
 
„Ja svećenik Zvonimir, od srca opraštam svima koji su mi nanijeli zlo, bol. Molim za njih da im milosrdni Bog oprosti i da se obrate na put mira“, zaključio je svećenik Zvonimir Matijević.
 
Drugo svjedočanstvo iznio fra Jozo Puškarić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. „Odveli su me u logor u 40. godini svoga života proživio sam dva mjeseca, dani su bili jako dugi jer su bili ispunjeni neizvjesnošću i strahom, živjeli smo u neljudskim uvjetima, sve te dane i noći živjeli smo bez ikakve higijene mučeni udarcima“, svjedočio je fra Jozo. „Meni je osobno Bog poslao pomoć i u hrani preko dobre žene Fatime, muslimanke iz Bosanskoga Šamca, i njene obitelji koja sada živi u Americi. Jedino vjera u Boga davala nam je snagu za novi dan…“, rekao je Zvonimir priznajući kako si je priželjkivao smrt kako bi priveo kraju svoje muke.
 
„Osobito sam zahvalan Gospodinu što me nijednog trenutka nije zahvatila mržnja prema mojim mučiteljima“, rekao je fra Jozo, posvjedočivši kako je svima oprostio jer Isus poziva na praštanje, a tome su ga učili roditelji i Crkva.
 
Posljednje svjedočenje izrekla je s. Ljubica Šekerija iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi. Do rata je radila u Domu za stare i nemoćne osobe u kojoj su bili smješteni stićenici različitih vjera i nacionalnosti. Ispričala je kako je zajedno sa svećenicima i djelatnicima župnoga Caritasa u Travniku odvedena 15. listopada 1993., te iznijela poniženja i mučenja koja su doživjeli od stranih ratnika iz različitih arapskih zemalja. Tako su joj strgali krunicu, a uzeli su joj i redovnički prsten, što su za nju svetinje. Nakon premlaćivanja, tražili su od nje da prizna kako je islam najjača vjera uz zahtjev da o svome mučenju ništa ne govori, inače će joj glava otići u pakao.

„Ovo je bilo moje svjedočenje, ali ima još redovnica iz drugih družbi koje su tijekom minuloga rata na bosanskohercegovačkim prostorima doživjele isto. Svima sam sve oprostila. Koliko god su mučitelji bili grubi, Božja snaga i milost bili su na mojoj strani. Bogu hvala“, zaključila je s. Ljubica.

Vidno ganut svjedočanstvima dvojice svećenika i jedne redovnice Papa se odlučio okupljenima obratiti spontanim riječima, „iz srca“ kako je rekao. Potom je predviđeni službeni govor predao vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću uz komentar: „Stvarno je dobar“.

„Svjedočanstva govore sama za sebe i to je jednostavno memorija vašeg naroda i narod koji zaboravlja svoje sjećanje nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših otaca. Govorili su nam samo troje iza kojih stoje toliki koji su propatili isto“, poručio je Sveti Otac naglašavajući: „Draga braćo i sestre nemate pravo zaboraviti vašu povijest! Ne za osvetiti se, nego da budete mirotvorci!“
 
Sveti je Otac naglasio kako su svjedočanstva koja su čuli „krv i svjedočanstvo tolikih redovnika i redovnica“. Spominjući svetog Pavla Papa je pozvao: „Nemojte zaboraviti svoje pretke. One koji su vam prenijeli vjeru, upravo su vam ovi prenijeli kako se živi vjera.“
 
„Nekoliko riječi mi je ostalo u srcu“, govorio je Sveti Otac, „a jedna od njih je oprost. Čovjek koji se posvetio Gospodinu, a ne zna oprostiti zaista ničemu ne služi. Oprostiti nekome koji ti je rekao grubu ružnu riječ nije tako teško, ali oprostiti onome koji te mučio izmrcvario oružjem to je teško. Oni su to učinili i upravo propovijedaju o tome kako su uspjeli oprostiti.“
 
„A mi se žalimo na zubobolju ili što nemamo tv u svojoj sobi. I kada prigovaramo protiv jela ili kako ovaj ili onaj ne valja molim vas ne zaboravite svjedočanstva ovih ljudi. Zamislite koliko su oni propatili. Mislite upravo o onih 6 litara krvi koje je morao primiti onaj prvi svećenik i provodite jedan život koji je vrijedan Isusa Krista“, pozvao je Papa.
 
Papa je iz svjedočanstva istaknuo policijskog službenika koji je mučio sestru, a ipak joj je dao krušku i žena muslimanka koja je donijela svećeniku jesti. „I taj okrutni čovjek je osjetio samilost, možda se sjetio svoje mame: donio joj je jesti. Žena muslimanka vjerovala je u Boga, izdigla se iznad vjerskih razlika, ljubila je, dala jesti. To je zato jer svi imaju sjeme dobrote, svi smo djeca Božja“, zaključio je Sveti Otac.  
 
„Blago vama koji imate blizu takva svjedočanstva. Ne zaboravite ih, molim vas. Neka i vaš život raste s tim sjećanjem“, rekao je Papa pozvavši na molitvu za obitelji kako bi iz njih potekla takva djeca i da bi bilo mnogo zvanja.
 
Na kraju je Papa istaknuo kako je nedavna povijest u BiH bila povijest okrutnosti te da u današnjem svijetu ima mnogo okrutnosti. Poručio je stoga sudionicima susreta: „Činite uvijek suprotno od okrutnosti, imajte osjećaje milosrđa, bratstva, oprosta, i nosite križ Isusa Krista. Sveta Majka Crkva vas želi upravo takve, male mučenike ispred ovih velikih, male svjedoke križa Kristova. Neka vas Gospodin blagoslovi i molim vas molite za mene“, poručio je na kraju Papa.