Blagdan Svih svetih

Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Budući da ne može slaviti svakog pojedinog u slavi, Crkva "jednom svetkovinom časti sve svete". Papa Pavao VI. običavao je reći da misao na sve svete potiče na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućeg života te kako imamo odgovornost da ga postignemo.

svi-sveti22.jpg
Objavljeno:
 
01.11.2012 00:00

Najljepše što nam se može u životu dogoditi jest uvrstiti se u redove svetaca. A svetac se postaje tako da postanemo prijatelji Božji. Božjim prijateljem se postaje da uzmemo Božje zapovijedi ozbiljno, da nam Božja riječ bude važnija od svega, da počnemo molitvom komunicirati s Bogom, da živimo mentalitetom kojim je živio Isus. 
       
Dr. Tomislav Ivančić

Papa Grgur IV. odredio je 835. godine da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat u Clunyu sv. Odilo uveo je 998. godine Dušni dan koji se slavi 2. studenoga.

Sjećanje na pokojne te molitva da im se oproste grijesi kao i molitva za njihov zagovor, tako trajno učvršćuju vezu kršćanskih vjernika u Duhu, kakvu ljudi najčešće ne uspijevaju uspostaviti u ovom svijetu.

Kako smo odrastali svatko od nas je na svoj način zamišljao ulogu svetaca i kako oni izgledaju. Rastom u vjeri, mislimo da i nema vjernika koji neće izreći kako je svaki svetac prijatelj ljudi, čuvar života i most između zemlje i neba.

Svece molimo za pomoć da od Boga donesu ono što mi sami nismo sposobni donijeti, da nas čuva, da za nas moli, pouči i da nas povede u radost. Svecu se tužimo na bolest, na nepravde u društvu i obitelji, njemu donosimo ranjenost i bolest djeteta, njega tražimo da nam posreduje kod Isusa, čiji je on prijatelj, jer je čuvao Isusovu riječ. »Vi ste prijatelji moji ako čuvate moju riječ« - kaže Isus. No, svaki svetac je najprije bio maksimalno aktivan na zemlji, a sada i na nebu i nije prestao biti pomoćnik ljudi. Sveci su naši prijatelji, oni znaju kako treba živjeti i zašto se jedino isplati na ovoj zemlji stajati.

Kad se izražavamo i kazujemo "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo njih Crkva časti blagdanom Svih svetih.

Takvih je zasigurno bilo i u našoj blizini. Pitanje je samo jesmo li ih prepoznali u njihovoj neupadljivosti, jesmo li ih prepoznali u njihovoj požrtvovnosti, u savjesti života i djelovanja...  majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Slušam prije nekoliko dana, jednu gospođu koja je u osobnim životnim mukama, a koje nosi ipak nekom neobičnom lakoćom - kaže „imam žnjoru gore,  molim se svojim svecima proglašenima i onima koji još to nisu, i dnevno mi je lakše podnijeti sav teret bolesti i nesigurne egzistencije “.

To je samo jedna mala prispodoba koje se sjetih, a nadovezuje se na ono, na što nas Crkva poziva  - sjetimo se, zahvalimo i preporučimo se.  To je prvi smisao posjeta grobovima. I baš kad smo pred grobovima, podsjetimo se da se propušteno više ne može nadoknaditi, jer svjetiljka života ne gori vječno, moramo se pobrinuti za ulje dobrih djela.

A danas i sutra na Dušni dan, ljudi postaju hodočasnicima na počivališta gdje tjelesa mrtvih u prahu zemlje iščekuju uskrsnuće tijela u Posljednji dan.

Svaki hodočasnik poznaje svoj cilj, ide na grob osoba koje su mu bile najbliže u životu s kojima ga povezuje sjećanje, zahvalnost, pamćenje dobra od dragoga pokojnika za njegova života.
 
Tako je kršćanstvo  u svoj kredo uvrstilo svete i zajedništvo s njima, pa na ovaj blagdan vjernici slave svete u nebu, a na Dušni dan prisjećaju se svojih pokojnika moleći za njih i moleći im se za duhovnu pomoć. Tako ovaj blagdan uvijek iznova podsjeća na neraskidivo zajedništvo živih i pokojnih u Kristu, predstavljajući u svojoj biti temelj kršćanske vjere.

Papa Pavao VI. običavao je reći da misao na sve svete potiče na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućeg života te kako imamo odgovornost da ga postignemo.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Crkva u svijetu

Još iz rubrike: