Donji dom irskog Parlamenta u Dublinu nastavio je s radom na Prijedlogu zakona o zaštiti života tijekom trudnoće («Protection of life during pregnancy bill»), koji bi omogućio značajno proširenje pretpostavki za omogućavanje pobačaja irskim ženama.

Katolička Crkva u Irskoj nije ostala promatrati već je pokrenula kampanju “Choose life 2013” s nizom materijala formativnog i duhovnog karaktera, a koji su upućeni običnim vjernicima na župnim mrežnim stranicama kao i svima onima koji se protive ovom novom zakonu. Materijal je priređen na način da ga se može lako proslijediti putem newletter-a župa ili pro-life udruga.

U dokumentu pod naslovom “Vrijeme jasnoće i istine” koji objašnjava inicijativu može se razaznati temeljno i nezamjenjivo načelo koje je pokrenulo djelovanje biskupa: “Nije važno koji je zakon donesen u nekoj Zemlji: pobačaj jest i uvijek će biti uvelike pogrešan čin”.

U materijalima koji analiziraju tekst zakona nema nikakvih popuštanja u tom smislu: “Nacrt zakona o pobačaju ne sadrži nikakvu proceduru za provedbu ’dužnosti liječenja’ na koju nerođeno dijete ima pravo; nema nikakvog postupka priziva; nikakvog sedativa kojeg dati djetetu prije nego mu se oduzme život; nema nužnih procjena rizika za prijevremeni prekid trudnoće i nikakvog lijeka za dijete koje preživi pobačaj, ali trpi od medicinskih komplikacija koje su posljedica preuranjenog prekida trudnoće”.

Kampanja “Choose Life 2013” – kojom se želi upozoriti na pojam “choice” (izbor), osnovno načelo abortera – pokrenula je i molitveno bdijenje koje je održano u Dublinu 8. lipnja i čiji je moto bio “Izbor Života: vodimo brigu o oboje”, o majci i djetetu. Moto nije odabran slučajno. U Irskoj je zabrana pobačaja uređena čak i na ustavnoj razini. Naime, čl. 40 Ustava, u trećem stavku, određuje: “Država priznaje pravo na život nerođenom djetetu i, uz dužno uvažavanje jednakog prava na život majke, u svojim zakonima jamči poštivanje, i u najvećoj mogućoj mjeri, kroz svoje zakone, obranu i zahtijevanje tog prava”.

Godine 1992. Vrhovni sud odredio je granice toj zabrani na više analitički način: može se pobaciti ako se žena nalazi u životnoj opasnosti, ali opasnost mora biti “stvarna i znatna”.

Sveprisutni Europski sud za ljudska prava u prosincu 2010. donio je presudu o slučaju A., B. i C. protiv Irske u kojoj se, u velikom dijelu, poziva vladu u Dublinu da bolje pojasni kad žena u životnoj opasnosti može pobaciti. Ova uputa Europskog suda bila je blagodat za frontu pobornika pobačaja koja je uvrstila u zakon mogućnost pobačaja kad žena zbog zdravstvenog stanja ne može nastaviti trudnoću, osim po cijenu vlastitog života, te u slučaju kad ona izjavi da će sebi oduzeti život ako ne pobaci: radi se uvijek o opasnosti po život žene, ne mislite? Ovu izjavu žene trebat će ispitati tim od tri liječnika da bi joj utvrdili utemeljenost. Rezultat: bit će dovoljno reći da smo spremni na samoubojstvo i pobačaj će uvijek biti odobren.

I upravo zbog toga su biskupi željeli obznaniti da staju na stranu nerođenog djeteta, ali i majke pojašnjavajući međutim da “dok se zdravlje obično može ponovno zadobiti, život, jednom izgubljen, ne može se nikad, nikad povratiti”, sugerirajući da su hipotetski mentalni poremećaji ili depresivna stanja koja mogu dovesti do suicidalnih misli uvijek izlječivi i da će pobačaj pogoršati zdravstveno stanje žene i neće ga poboljšati. Osim toga, treba primijetiti da žena kojoj je uskraćen pobačaj u pravilu nikad ne priziva niti ne želi vlastito ubojstvo.

Dana 9. siječnja ove godine skupina stručnjaka porodničara i ginekologa, među njima dr. Sam Coulter Smyth (Clinical Professor of Obstetrics and Gynaecology at the Royal College of Surgeons) i dr. Mary McCarthy (University College At Dublin / National University of Ireland), održali su govor u parlamentu u Dublinu te objasnili da je samoubojstvo u slučaju negiranog pobačaja iznimno rijetko. U bolnicama gdje oni rade na primjer u 20 godina rada bilo je zabilježeno nula samoubojstava.

Vidjet ćemo koliko će izjava za namjeravanim samoubojstvom proizaći nakon ovog zakona. Irska će u kratkom vremenu postati najdepresivnija nacija na svijetu.

U priopćenju koje slijedi nakon pokretanja kampanje “Choose Life 2013” irski biskupi izražavaju bojazan da će ovaj nacrt zakona promijeniti i ulogu liječnika te će na njih pasti neprihvatljiva ograničenja: “nikad nijedna ustanova ni jedan zdravstveni djelatnik ne mogu biti prisiljeni izvesti pobačaj protiv svoje volje”.

Irska biskupska konferencija je napisala i “Molitvu za dijete u majčinoj utrobi” koja glasi ovako: “Vodi, Gospodine, rad liječnika, bolničara i primalja. Neka život majke i život djeteta u majčinoj utrobi budu jednako voljeni i poštivani. Gospodine Isuse, pomozi nam odabrati život u svakoj odluci koju donosimo. Amen”.

Izvor: lanuovabq.it
Prijevod: Verica Kraš Villa
Foto: Google