Predstavnici sustava obrazovanja savezne države Massachusetts izdali su odredbu o uvođenju transrodnosti u sve škole. „Transrodni“ dječaci mogu trenirati u ženskoj sportskoj ekipi, koristiti ženske svlačionice, promijeniti ime i koristiti zamjenice ženskog roda, itd.

Juriš transrodnosti svim snagama napada škole Massachusettsa.

Ono što ćete ovdje pročitati nije ništa drugo nego ludost. Ali to se uistinu događa.

(Upozorenje ostatku Amerike:  Ovo što se trenutno događa u Massachusettsu može se vrlo lako dogoditi i u ostalim saveznim državama – ukoliko ne poduzmete mjere predostrožnosti!)

Massachusetts je u državnim školama započeo s uvođenjem najradikalnije transrodne inicijative koja je ikada viđena na državnoj razini. Dana 15. veljače 2013. Massachusetts Department of Elementary and Secondary Education (MESE), odnosno Ministarstvo osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja Massachusettsa, izdalo je dokument s detaljima provedbe. Neke od njih donosimo u tekstu koji slijedi.

Između ostalog, škole  „transrodnoj“ djeci moraju dopustiti treniranje u sportskoj ekipi suprotnog spola te korištenje njihovih svlačionica i toaleta. Osim kod vrlo male djece, škole će prihvaćati djetetovu odluku da „postane“ osoba suprotnog spola, čak bez znanja i pristanka roditelja.

Dokumentom se također nalaže potpuna integracija transrodnosti, educiranje djece o različitosti i zastrašujuća direktiva za čišćenjem „rodnih“ razlika tijekom osnovnog i srednjoškolskog školovanja.

Rezultat nedavno izglasanog zakona o pravima transrodnih osoba

Ova direktiva izravna je posljedica nedavno izglasanog zakona o pravima transrodnih osoba i zločinima iz mržnje (studeni, 2011.) Kako bi zakon lakše prošao, zakonodavstvo je dalo ukloniti oznake spola u javnim ustanovama, kako bi se smirili oni koje je brinulo korištenje toaleta u trgovinama i restoranima. (Međutim, aktivisti organizacije MassResistance koji se zalažu za obiteljske vrijednosti upozoravali su još ranije da bi taj prijedlog zakona mogao biti opasnost za državne škole, ali se vlasti na to nisu mnogo osvrtale.)

Prije nego što su promjene uvedene u škole Opći zakon države Massachusetts (General Laws,  c. 76, § 5) nadopunjen je jednom rečenicom (koju navodi dokument):

Nijedna osoba ne može biti isključena ili diskriminirana u državnoj školi niti joj se mogu uskratiti prednosti, povlastice i obrazovni sadržaji na temelju rase, boje kože, spola, rodne pripadnosti, vjere, porijekla ili spolne orijentacije.

Ministarstvo obrazovanja Massachustettsa/DESE ovo smatra uvodom u promjenu cjelokupnog sustava školovanja.

Sve je započelo uredbama donesenim u lipnju 2012.

Iako je zakon službeno stupio na snagu u srpnju 2012. prethodili su mu mnogi događaji. U lipnju je državni odbor za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, koji nadzire resorno ministarstvo, potiho donio odluku o uredbama koje se odnose na suzbijanje diskriminacije u školama. Te su uredbe sačinjavale veliki dio kasnije donesenog zakona.

Umni sklop ljudi koji su osmislili ovaj dokument

Koliko god to bilo šokantno ovaj dokument odražava radikalnost ljudi koji donose odluke u ministarstvu obrazovanja, ne samo u Massachusettsu, nego i u ostatku Amerike.

Već je istaknuto da većina sadržaja ovog dokumenta potječe iz radikalne “queer“ teorije koja je postala popularna na području obrazovanja: kao da nisu bili dovoljni apsurdni koncepti poput spolne orijentacije, homofobije i heteroseksizma, nego je sada uveden i pojam rodnog identiteta. Ono što homoseksualni pokret već odavno ponavlja (a velik dio javnosti slijepo prihvaća) jest da se u školama sve to čini radi „sigurnosti“ učenika.

Sam dokument započinje navođenjem niza aktivista i posebnih interesnih skupina s kojima je Ministarstvo surađivalo: „Zahvaljujemo na doprinosu koji smo dobili od škola i mjesne uprave, interesnih skupina, roditelja, učenika i ostalih zainteresiranih strana.“ Zasigurno nijedna osoba konzervativnog svjetonazora nije bila pozvana na suradnju u procesu oblikovanja ovog dokumenta. 

Sadržaj dokumenta:

Nove definicije –  djetetu se „spol daje prilikom rođenja“
Promjena djetetovog spola je nešto što bi u prošlosti smatrali pravom znanstvenom fantastikom. Pokušavajući predstaviti ideje koje su iracionalne, dokument  se bavi definicijama iz “queer“ teorije: „rodno izražavanje“, „rodni nekonformizam“ i „transrodnost.“ Naravno, to je povezano sa zbunjujućom uporabom termina „rod“ koji se posljednjih godina rabi umjesto „spol.“

Dokument uključuje definiciju „rodnog identiteta“ koja je sada zakonski definirana i koja pravi razliku između „spola koji se djetetu daje prilikom rođenja“ i „identiteta s obzirom na rod.“ Sve to je toliko apsurdno i oprečno  psihološkoj i medicinskoj (da ne spominjemo moralnoj) stvarnosti da se svaka razumna diskusija čini besmislena.

Škole u svoje programe, udžbenike i ostali pisani materijal moraju uključiti „rodni identitet“
Ovo je način da se neprestano nameće izmišljeni koncept da se transrodnost prirodno pojavljuje među djecom. To je toliko apsurdno da zakon zapravo jedino zahtjeva da u nediskriminirajuće programe škole uđe ta fraza sastavljena od dvije riječi „rodni identitet.“ (Dokument to čak priznaje na stranici 2.)

Korištenje lažnog istraživanja o ozračju u školama koje je „proveo“ GLSEN
Kao „dokaz“ da u školama postoji strašno uznemiravanje te se stoga moraju poduzeti određeni koraci Ministarstvo obrazovanja/DESE se poziva na Nacionalno istraživanje o ozračju u školama koje je provela mreža nazvana Gay Lesbian & Straight Education Network (GLSEN).

GLSEN je radikalna homoseksualno-transrodna skupina na razini države koja se bavi školskom djecom. Između ostalog poznata je po ozloglašenoj  "Fistgate" konferenciji. To „istraživanje o ozračju u školama“ je zapravo vrlo pristrano i neznanstveno, a podupirano klubovima gay-straight saveza diljem Sjedinjenih Država koji su se udružili u jednu skupinu.  Vidi članak,  "The Truth about GLSEN's Climate Report."

Određivanje „rodnog identiteta“ – samostalna učenikova procjena

Smjernice se služe "queer" teorijom i nadriliječništvom pri objašnjavanju što je to transrodnost kod djece i kako je treba shvaćati. 

Ukratko, na učeniku je da sam postavi svoju dijagnozu; pritom ne postoji medicinska dijagnostika:

U većini slučajeva jednostavno je odrediti učenikov rodni identitet. Učenicu koja za sebe kaže da je djevojčica i želi da je se takvom smatra  u školi i na svim ostalim  područjima života (ili gotovo svim područjima života) treba poštivati i prema njoj se odnositi kao takvoj. Isto vrijedi za učenika koji za sebe kaže da je dječak.

Roditelje se može isključiti iz procesa ukoliko učenik to želi
U dokumentu piše da je „odgovornost za određivanje učenikovog rodnog identiteta na njemu samom ili, kod male djece koja se još nisu sposobna založiti za sebe, na roditelju.“ Šokira činjenica da iako službena „potvrda“ učenikove promjene roda može biti od strane roditelja, u školama je također prihvatljiva službena potvrda od strane gotovo bilo koga, uključujući člana obitelji (npr. osamnaestogodišnji brat, sestra ili rođak), obiteljski prijatelj, trener ili čak zaposlenik škole:

Potvrda učenikovog novog rodnog identiteta može uključivati izjavu roditelja, pružatelja zdravstvene usluge, zaposlenika škole koji ga poznaje (učitelj, pedagog, školski psiholog...), ili nekog drugog člana obitelji ili prijatelja. Izjava socijalnog radnika, liječnika, medicinske sestre ili nekog drugog pružatelja zdravstvene usluge u kojoj se naglašava da se učeniku pruža medicinska skrb ili liječenje u skladu s njenim/njegovim rodnim identitetom jedan je oblik potvrde novog rodnog identiteta.

Međutim, to nije jedini oblik potvrde na koji se škola ili učenik može osloniti. Izjava predstavnika crkve, trenera, obiteljskog prijatelja ili rođaka u kojoj stoji da učenik traži da se prema njemu odnosi u skladu s njenim/njegovim rodnim identitetom ili fotografija s nekog javnog događaja ili obiteljskog okupljanja također mogu biti oblici potvrde.

Treba obratiti pažnju na to da je prema smjernicama učeniku prepušteno da sam odluči hoće li ili neće njegovi roditelji sudjelovati u raspravi o promjeni roda. Ukoliko se roditelji možda ne slažu:

Pojedini transrodni učenici kao i rodno nekonformni učenici u svojim obiteljima o tome ne mogu otvoreno razgovarati iz razloga kao što su zabrinutost za sigurnost ili nedostatak prihvaćanja. Zaposlenici škole najprije trebaju razgovarati s učenikom prije nego što o učenikovoj rodnoj nekonformnosti ili transrodnosti razgovaraju s roditeljem ili skrbnikom.

Drugim riječima, roditelji mogu biti potpuno isključeni iz procesa odlučivanja škole o službenoj odredbi da se njihovo maloljetno dijete prihvaća kao osoba suprotnog spola – činjenica koja se mijenja u službenim dokumentima. Ministarstvo čak ističe da neki domovi nisu sigurna mjesta. (U stvari bi svaki roditelj koji se složi s takvom odlukom teško povrijedio dijete.)

Kako dijete prolazi kroz „rodnu tranziciju“
Prema smjernicama gotovo da se preporučuju opasne hormonske injekcije i promjene na tijelu koje osobu mogu izobličiti do kraja života, uzrokovati neplodnost i ostale dugoročno štetne učinke (koji još nisu adekvatno proučeni).

Mnoge, iako ne sve, mlade transrodne osobe prolaze kroz iskustvo rodne tranzicije. Termin „rodna tranzicija“ opisuje iskustvo prelaska osobe iz života i poistovjećivanja s jednim rodom u život i poistovjećivanje s drugim rodom. Za većinu mladih osoba, osobito kod male djece, iskustvo rodne tranzicije ne uključuje medicinsku intervenciju. Većina transrodnih osoba prolazi kroz rodnu tranziciju procesom koji se obično naziva „socijalna tranzicija“ kroz koji one počnu živjeti i poistovjećivati se s rodom koji odgovara njihovom identitetu. 

Među transrodnim osobama ima onih približujući se pubertetu ili nakon puberteta mogu nadopuniti svoju socijalnu tranziciju medicinskim zahvatima uključujući hormonsku terapiju (smanjivanja razine muških hormona i povećanja razine ženskih hormona ili obrnuto) te, na što se odlučuje manji broj mladih osoba, niz operacija kojima se potvrđuje rod koji je osoba prihvatila. Odluka o tome hoće li i kako osoba proći rodnu tranziciju je osobna i ovisi o jedinstvenim okolnostima svakog pojedinca. Ne postoji nikakva medicinska ili psihološka dijagnostika ili liječenje koje bi učenik morao proći kako bi škola prihvatila i poštivala njezin/njegov rodni identitet.

Nadalje, dokazano je da je kod osoba s ovakvim tjelesnim promjenama natprosječno veća učestalost drugih zdravstvenih poteškoća i psihičke disfunkcionalnosti (uključujući samoubojstvo). Međutim, Ministarstvo obrazovanja/DESE uopće ne spominje te opasnosti po zdravlje.

Uloga škole u promjeni imena učenika i korištenju zamjenica s obzirom na rod
Ovo je poput znanstveno-fantastičnog filma. Prema smjernicama ukoliko učenik odluči koristiti žensko ime, ili obrnuto, škola to mora uvažiti i oslovljavati ga „odabranim“ imenom i adekvatnim zamjenicama (ženskog, odnosno muškog roda), bez obzira na dob učenika te se njima služiti u službenim dokumentima škole.

Na zahtjev škola mora promijeniti i ispravno zabilježiti promjenu učenikovog imena u svim dokumentima... Ukratko, osoblje škole je obvezno služiti se odabranim učenikovim imenom i adekvatnim zamjenicama u skladu s njegovim/njezinim rodnim identitetom, bez obzira na spol s kojim se učenik rodio.
 
. . . Ukoliko je učenik od ranije u školskim dokumentima vođen pod drugačijim imenom, ravnatelj je obvezan uputiti školsko osoblje na uporabu novog učenikovog imena. Potrebno je poduzeti sve mjere da se u svim dokumentima (primjerice, individualizirani program za učenika) izmijeniti učenikovo ime i ne služiti se više dokumentima s imenom koje mu je dodijeljeno po rođenju.

Ukoliko učenik nije „malo dijete“ roditelja se ne treba uključiti u njegovu odluku:

. . . odluke se trebaju donositi u dogovoru s učenikom, ili u slučaju mlađeg učenika, s učenikovim roditeljem ili skrbnikom. Glavno pitanje je da li i na koji način dijeljenje informacija koristi učeniku.

Drugim riječima, roditelja se može izostaviti iz odlučivanja o onomu „što je dobro za učenika.“ Valja napomenuti da nije točno definirano do koje dobi se učenik smatra „malim djetetom“ što ostavlja prostor za manipulaciju.

Korištenje toaleta, ormarića i svlačionica za osobe suprotnog spola
Smjernice i uredbe jasno nalažu školama da se učenici u prostorijama škole nikako ne razdvajaju prema „spolu s kojim su rođeni.“

U svim slučajevima ravnatelj treba učeniku (i roditelju) jasno naglasiti da učenik može koristiti one toalete, ormariće i svlačionice koje odgovaraju njegovom rodnom identitetu.

Štoviše, ukoliko „transrodni“ učenik zatraži, škola mu je dužna omogućiti jedinstveni „unisex“ toalet ili svačionicu koje će učenik moći koristiti.

Sudjelovanje u sportskim ekipama i aktivnostima sa suprotnim spolom
Prema smjernicama (i uredbama) škola mora dječacima koji sebe smatraju djevojčicama dopustiti da treniraju sa ženskom sportskom ekipom i obrnuto. Pritom je, kao što je gore naglašeno, odlučujući faktor učenikov „rodni identitet“, a ne „spol zadobiven rođenjem.“  (Ova fraza je apsurdna budući da se znanstveno govoreći čovjekov biološki spol nikada ne mijenja.)

U nastavnim ili sportskim aktivnostima u kojima se djevojčice i dječaci odvajaju, uključujući natjecanja unutar škole i među školama, svim učenicima mora biti dopušteno sudjelovanje u skladu s njihovim rodnim identitetom. 

Čak se navodi primjer da dječaku koji tvrdi da je djevojčica mora biti omogućeno sudjelovanje u nastupu organiziranih navijačica, korištenje njihovih svlačionica te sudjelovanje u regionalnim natjecanjima (što uključuje putovanja) ukoliko on to želi.

Uklanjanje termina "rod" / biološki spol iz cjelokupnog života škole
Smjernice nadalje nalažu prihvaćanje termina iz radikalne "queer" teorije (i feminizma). Školama je naloženo da uklone oznake svih mogućih razlika među spolovima – sve razlike koje oduvijek postoje – jer sada takve razlike mogu imati štetno djelovanje.

Općenito škole trebaju napraviti evaluaciju svojih programa i pravila s obzirom na rod učenika kako u tom smislu ne bi dolazilo do marginaliziranja, stigmatiziranja i isključivanja učenika bili oni rodno nekonformnog ponašanja ili ne. . . . Na primjer, neke škole prilikom događanja kao što su matura, maturalni ples, posebni događaji (naravno, i uobičajena nastava) zahtijevaju pravila odijevanja na osnovi roda. Škole trebaju ukloniti svaku takvu praksu. Na primjer, u jednoj školi su prilikom proslave mature dječaci odijevali plave odore, a djevojčice bijele; sada su to promijenili te svi maturanti nose plave odore. Ta je škola također promijenila pravilo koje je nalagalo da djevojčice nose haljine prilikom svečanosti dodjeljivanja priznanja učenicima koji se posebno zalažu u zajednici. 

Slično tome, neki razrednici u učionici mogu podupirati ponašanja koja se zasnivaju na rodu. Na primjer, neki (osnovnoškolski) učitelji prilikom napuštanja učionice radi odlaska na obrok, odmor ili u dvoranu od učenika traže da stanu u zaseban red za djevojčice i zaseban za dječake, a nikada nisu razmotrili odgojnu vrijednosti ne-rodnih alternativa kao što je stati u red prema datumu rođenja, prema abecedi (imena) ili prema tome kako sjede u učionici. 

Edukacija o transrodnoj raznolikosti za djecu i zaposlenike škole
Radi „sigurnosti“, škole su upućene da svi učenici i zaposlenici prođu edukaciju o transrodnoj raznolikosti. Kao što smo upozoravali, u tu se svrhu koristi i nedavno doneseni zakon o suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Radi unapređivanja sigurne i poticajne okoline za sve učenike, potrebno je da škole u svoje kurikulume o suzbijanju vršnjačkog nasilja, u učeničko obučavanje o vještinama vođenja i stručna usavršavanja zaposlenika uvedu edukaciju o transrodnim i rodno nekonformnim učenicima.

Popis smjenica sadrži niz tema s područja “queer“ teorije kojima bi se trebalo educirati osoblje škola uključujući korištenje „rodno neutralnog jezika i praksa."

Profesionalni razvoj zaposlenika škole može uključivati teme vezane za rodni identitet i konformizam kao što su... ključni pojmovi vezani za rodni identitet i izražavanje; razvoj rodnog identiteta; iskustva transrodnih i ostalih rodno nekonformnih učenika; načini pružanja potpore transrodnim učenicima i prihvaćanja rodno nekonformnih učenika; rodno neutralnog jezika i praksa.

Bez tolerancije prema učenicima koji osjećaju nelagodu prema transrodnosti
Jasna je direktiva da neće biti tolerancije prema učenicima u kojima će nametnuta situacija izazivati nelagodu ili uznemirenost. Škola neće odobravati bilo kakvu nelagodu, a te je učenike potrebno educirati kako bi njihove reakcije i vrijednosti bile „prihvatljivije.“

Neki će učenici možda osjećati nelagodu prema transrodnim učenicima prilikom korištenja istog toaleta, ormarića za odlaganje stvari ili svlačionica. Ta nelagoda ne može biti razlog da se transrodnom učeniku onemogući pristup. Uprava i pedagoška služba škole treba raditi s učenicima kako bi bolje razumjeli rodni identitet drugih te stvarati ozračje kulture škole u kojoj se poštuju vrijednosti svih učenika.

Ovdje će se također primjenjivati zakon protiv vršnjačkog nasilja. Budući da je u saveznoj državi Massachusetts taj zakon i napisan (velikim dijelom u suradnji s homoseksualnim i transrodnim skupinama), svaka otvorena negativna reakcija vezana za transrodnost može se smatrati vršnjačkim nasiljem (bullying) i zahtjevati shodne  disciplinske mjere i kaznu.

Zapravo, potpuno je prirodno da se dijete osjeća vrlo neugodno kada koristi žensko ime prilikom obraćanja osobi za koju zna da je dječak, kada vidi dječaka u ženskoj odjeći ili da osjeća da je nepravedno kada se dječak u sportu natječe kao djevojčica, itd. Takvi osjećaji se smatraju nazadnim i uznemirujućim. Drugim riječima, izraz „poštivati vrijednosti svih učenika“ usmjeren je isključivo na zaštitu male i uznemirene manjine. 

Obavijestiti obitelji i zajednicu škole o nužnosti ovih koraka
Na koncu, smjenice potiču škole da obiteljima i ostalima prenesu da je ova radikalna promjena zakonska obveza“ koja služi najboljem interesu svake osobe.

Nadstojnici i ravnatelji trebaju pregledati nastavne programe, udžbenike i ostale pisane materijale kako bi provjerili jesu li usklađeni sa zakonom o poštivanju rodnog identiteta. O nedavnim promjenama zakona i njegovoj primjeni u školi mogu obavijestiti sve članove školske zajednice, uključujući zaposlenike škole, učenike i obitelji. To može biti u obliku pisma u kojem se ističe da je škola poticajna sredina koja sve učenike prihvaća kao i da je zakonska obveza škole da svim učenicima omogući jednake uvjete obrazovanja.

Zbunjujuća „odredba“ nametnuta školama

Da je sve ovo uistinu zakonska obveza? Dokument koji je donijelo Ministarstvo obrazovanja/DESE i najnovije vijesti koje o toj temi raspravljaju su prilično zbunjujuće. Kao što se vidi iz priloženog čini se da je jedina „pravna obveza“ škola slijediti prilično nejasan tekst statuta kako se ne bi „uskratile prednosti, povlastice i obrazovni sadržaji.“ Gotovo sav ostatak ovih radikalnih direktiva i zahtjeva, uključujući propise koje je donijelo Ministarstvo obrazovanja/DESE, tehnički nisu dio zakona, nego su ih kao takve osmislili predstavnici obrazovanja i Državnog odbora za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u suradnji s LGBT aktivistima (kao što je naznačeno u dokumentu koji je izdao DESE).

iz onoga što smo dosada vidjeli cijeli ovaj paket promjena nameće se školama vrtoglavom brzinom, bez prava izbora danog školama. Nažalost, u većini školskih odbora su uglavnom simpatizeri ovih promjena koji im se ne namjeravaju suprotstaviti.

Izvor: massresistance