Čuđenje zbog susreta s Kristom bilo je u središtu kratke Papine propovijedi na svetoj misi u domu Sveta Marta na kojoj su sudjelovali djelatnici Vatikanske tipografije. Na kraju svete mise Papa se, prema svom običaju, zadržao u kratkoj molitvi u zadnjoj klupi kapele.

„Čuđenje je velika milost, to je milost koju Bog daje u susretu s Isusom Kristom. Ona je nešto poput iskakanja iz sebe zbog radosti... ne može se reći da je zanesenost koju primjećujemo kod navijača kad pobjeđuje njihova momčad, nego je još nešto dublje. Ona je iskustvo susreta s Isusom unatoč mišljenju da je nemoguć, a Gospodin nam priopćava da je zbilja. To je predivno“, ustvrdio je papa Franjo.

„Možda je uobičajenije suprotno iskustvo kada ljudska slabost, a također i duševne bolesti ili đavao, uvjeravaju da su prividi i maštanja stvarnost, a to nije od Boga. Od Boga je ova velika nezamisliva radost, toliko velika da se ne može vjerovati. A mi mislimo: ovo nije stvarno. To je od Gospodina. Čuđenje je početak uobičajenoga stanja kršćanina“, primijetio je Papa.

Ipak ukazao je da ne možemo uvijek živjeti u čuđenju, ali da je to početak.

„Nakon čuđenja je duhovna utjeha i naposljetku, zadnja stuba, nastupa mir. Kršćanin nikad ni u najbolnijim kušnjama ne gubi mir i nazočnost Kristovu, a s malo odvažnosti može moliti: Gospodine, daj mi tu milost koja je trag susreta s Tobom, duhovnu utjehu i mir. Taj se mir ne može izgubiti jer nije naš, Gospodinov je: istinski mir niti se prodaje niti se kupuje. On je dar Božji, stoga, tražimo milost duhovne utjehe i duhovnoga mira, koji započinje radosnim čuđenjem u susretu s Isusom Kristom“, zaključio je papa Franjo.

Izvor: rv