Crkva smatra da ta sredstva, ako se dobro upotrijebe, pružaju djelotvornu pomoć ljudskom rodu u odmoru, naobrazbi duha te širenju Kraljevstva Božjega, a ako se loše upotrijebe mogu biti i štetna. Stoga dokument ističe da oni koji se služe medijima moraju poznavati i provoditi norme čudorednog poretka. U dokumentu se govori o dužnostima svih sudionika u komunikacijskom procesu, te se ukazuje što bi trebali na području medija učiniti pojedini članovi Crkve kao i društvene vlasti. Posebno se ističe važnost obrazovanja komunikatora i primatelja poruke, te potrebu organiziranja Crkve na medijskome području. Stoga se preporuča održavanje Dana sredstva društvenog priopćivanja, ističe ulogu ureda Svete Stolice za medije, te određuje da se posvuda ustanove i nacionalni uredi za medije: posebno za tisak, film radio i televiziju, te da se ti uredi povežu s odgovarajućim međunarodnim udrugama.

Kako se u vrijeme Koncila u Crkvi još nije dovoljno poznavalo rezultate suvremenih medijskih znanosti i istraživanja, dekret Inter mirifica ostao je, kako to ističu analitičari, načelan i nerazrađen. No, u njemu je donesena odredba da se nakon Koncila objavi pastoralna instrukcija, u kojoj će se rezultati nove znanosti o medijima povezati s teologijom, a za taj se posao zadužuje ured Svete Stolice, koji treba potražiti pomoć stručnjaka iz različitih nacija. Na temelju te odredbe objavljena je god. 1971. pastoralna uputa "Communio et progressio".

U povodu obljetnice dekreta "Inter mirifica" Papinsko vijeće za sredstva društvenog priopćavanja pokrenulo je mrežnu stranicu www.intermirifica50.va.