Na primjeru proroka Ilije, iz današnjeg prvog čitanja, vidimo kako čovjek, Božji službenik, hrabar i revni protivnik idolatrije, može od danas do sutra zapasti u drugu krajnost, u tešku depresiju kroz koju će poželjeti umrijeti, zato što ga je netko prestrašio tijekom njegova poslanja (1 Kraljevima 19,9.11-16). Samo Bog može povratiti ravnotežu među ove dvije krajnosti ljudske krhkosti, ako Mu čovjek ostane vjeran. Priču proroka Ilije Papa Franjo koristi kao model iskustva svakog čovjeka vjere. Poznati tekst pokazuje nam Iliju na brdu Horeb: Bog ga poziva da iziđe iz pećine i da stane pred Boga. Dok Gospodin prolazi, snažan vjetar, potres i vatra slijede jedan za drugim, no Bog nije bio ni u vjetru, ni u potresu ni u vatri. Tada dolazi lagani lahor i tu Ilija prepoznaje: „Gospodin prolazi“.

„Gospodin nije bio u vjetru, u potresu, u vatri, već u šapatu laganog lahora, u miru, ili prema prekrasnim riječima izvornika: 'Gospodin je bio u glasu nečujnog šapata'. Ilija zna prepoznati gdje je Gospodin, a Gospodin ga pripravlja darom razlučivanja. Potom mu daje poslanje“.

Poslanje povjereno Iliji jest: pomazati novog Izraelskog kralja, i novog proroka namjesto Ilije. Papa Franjo ukazuje na pažljivost i osjećaj očinstva kojim ovaj zadatak biva povjeren čovjeku, koji je od revnosti i snage zapao u stanje poraženosti.

„Gospodin priprema dušu, priprema srce, kroz kušnju, priprema ga u poslušnosti i u ustrajnosti“.

„Kad nam Gospodin želi povjeriti poslanje, kad nam želi dati posao – tada nas priprema. Pripravlja nas da poslanje dobro izvršimo, kao što je pripremio Iliju. A tu nije najvažnija činjenica da je on susreo Gospodina“, ističe Papa: „Važan je cijeli put do poslanja kojeg Gospodin povjerava. I u tome je razlika između apostolskog poslanja kojeg nam Gospodin daje i običnog zadatka.“ Zadatku pristupamo drugačije, pojašnjava Papa: „'Ti moraš to izvršiti, moraš odraditi taj zadatak…', to je ljudska zadaća, poštena, dobra… No, kad Gospodin povjerava poslanje, u nas unosi proces, proces pročišćenja, razlučivanja, proces poslušnosti, proces molitve“.
 
Vjernost tom procesu, nastavlja Papa Franjo, sastoji se u tome „da dozvolimo Gospodinu da nas vodi“. Tako, s Božjom pomoći, Ilija nadvladava strah pred kraljicom Izabelom, koja mu je prijetila smrću.
 
„Kraljica je bila zla i ubijala je svoje neprijatelje. I on se boji. No Gospodin je jači, ali čini da veliki i hrabri Ilija shvati da je sam potreban Božje pomoći i priprave za poslanje. Promatramo ga: on hodi, poslušan je, trpi, razlučuje, moli, pronalazi Gospodina. Neka nam Gospodin da milost te dopustimo sebi da nas svakoga dana priprema na put našeg života, kako bi svjedočili Isusovo spasenje“.