Komentirajući prispodobe o zalutaloj ovčici i izgubljenom novčiću (Lk 15,1-10), Papa tumači stav pismoznanaca i farizeja: sablažnjavaju se nad Isusovim djelima, i mrmljaju protiv njega, „Ovaj je čovjek opasan“, blaguje s carinicima i grešnicima, „vrijeđa Boga, obeščašćuje proročku službu… kako bi se približio tim ljudima“. Isus, potvrđuje Papa, prepoznaje „glazbu licemjerja“, a „mrmljajućem licemjerju odgovara prispodobom“:

„Mrmljanju odgovara prispodobom radosti. U ovom kratkom tekstu četiri puta se spominje riječ radost ili veselje. Isus kao da govori: 'Vi se sablažnjavate nad ovime, ali moj Otac se raduje'. Tu leži najdublja poruka: Božja radost, to je Bog koji ne voli gubiti, nije dobar gubitnik, i kako ne bi izgubio, izlazi iz sebe i ide, traži. To je Bog koji traži, traži sve koji su daleko od njega. Kao pastir odlazi u potragu za zalutalom ovčicom“.

Papa naglašava: Božje djelo jest „traženje“, kako bi „pozvao na slavlje sve, dobre i loše“.

„On ne podnosi gubitak nekog od svojih. Isus na Veliki četvrtak upravo tako moli: 'Oče, neka se ne izgubi niti jedan od ovih koje si mi dao'. Bog ide u potragu, kako bi nas pronašao, i slab je na ljubav prema najudaljenijima, izgubljenima… Ide i traži ih. Kako ih traži? Traži ih do kraja, kao ovaj pastir koji odlazi u tamu, tražeći, sve dok ne pronađe (Lk 15,4); ili kao žena, koja kad izgubi novčić, pali svjetiljku, mete kuću pažljivo tražeći (Lk 15,8). Na isti način traži i Bog. 'Ovo dijete neću izgubiti, moje je! I ne želim ga izgubiti'. To je naš Otac: uvijek nas traži“.

„Kad pronađe ovčicu“ i donese je u štalu, stavljajući je pokraj drugih – objašnjava Papa – nitko joj ne smije reći „Ti si izgubljena“, već „Ti si jedna od nas“ jer joj u potpunosti vraća dostojanstvo. „Nema razlike“ jer Bog „daje mjesto svim pronađenima. A kad to čini – raduje se!“.

„Božja radost nije smrt grešnika, nego njegov život: to je radost. Koliko su daleko bili oni koji su mrmljali protiv Isusa, koliko su samo daleko bili od Božjeg srca! Nisu ga poznavali. Vjerovali su da su religiozni, da biti dobra osoba znači raditi uvijek po pravilima, biti uglađen, a često i praviti se uglađenima, zar ne? Ovo je licemjerje mrmljanja. Tomu nasuprot, radost Oca, Boga, jest radost ljubavi: on nas ljubi. Neki će reći 'Ja sam grešnik, napravio sam to, to i to! … 'Ali ja te svejedno ljubim, idem u potragu za tobom i vodim te kući'. Takav je naš Otac. Razmišljajmo.“

Izvor: www.it.radiovaticana.va