"Za susret sa živim Bogom potrebno je nježno cjelivati Isusove rane na našoj bolesnoj, siromašnoj, gladnoj, utamničenoj braći", rekao je papa Franjo tijekom mise u kapeli sv. Marte, komentirajući evanđelje današnje svetkovine sv. Tome Apostola (Ivan 20,24-29). Svetoj misi su prisustvovali svećenici i suradnici Papinskog vijeća za Međureligijski dijalog, i kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik istog dikasterija.

Nakon Uskrsnuća Isus se ukazuje apostolima, no među njima nema Tome. „Htio je da čeka tjedan dana, Gospodin zna zašto to čini. I svakome od nas daje onoliko vremena koliko On misli da je najbolje za nas. Tomi je dao tjedan dana.“ Isus se otkriva sa svojim ranama: „Cijelo je tijelo bilo čisto, prelijepo, puno svjetla, ipak rane su još uvijek bile vidljive, kao što su i sada“. A kad Gospodin dođe na kraju vremena, „pokazat će nam svoje rane“. Toma je, kako bi povjerovao, htio staviti svoje prste u te rane.

„Bio je tvrdoglav. No, Gospodinu je baš takav trebao - kako bi nam pokazao nešto veliko. Toma je vidio Gospodina, bio je pozvan staviti svoj prst u ranu od čavala, staviti svoju ruku na probodeni bok, ali nije rekao: 'Istina je: Gospodin je uskrsnuo!'. Ne! Rekao je više. Rekao je: 'Bog!'. Toma je prvi učenik koji je ispovijedio Kristovo božanstvo nakon Uskrsnuća. I poklonio mu se“.

„I tako postaje jasno zašto je Gospodin htio da Toma čeka: kako bi preko njegove nevjerice pokazao – ne potvrdu Uskrsnuća – nego potvrdu svojeg Božanstva“. Jer u susret Isusu-Bogu, istaknuo je papa, ide se putem njegovih rana, nema drugog puta.

„U povijesti Crkve neki su pogriješili na putu prema Bogu. Vjerovali su kako se živog Boga, Boga kršćana može pronaći meditirajući, stremeći uvijek sve više u meditaciji. To je pomalo opasno, zar ne? Koliki se izgube na tom putu, ne stižući na cilj. Možda čak i upoznaju Boga, ali ne upoznaju Isusa Krista, Sina Božjeg, drugu osobu Trojstva. Do tog cilja ne stižu. To je put gnostika, zar ne? Oni su dobri, trude se, no to nije ispravan put. Vrlo je kompliciran i ne uvodi te u pravu luku.“

Drugi pak, objasnio je Papa, pomislili su da je za susret s Bogom potrebno umrtviti sebe, biti isposnici, te su odabrali put pokore: samo pokora i post. Niti ovi nisu susreli živog Boga, Isusa Krista živog Boga. To su pelagijanci, oni vjeruju da svojim silama mogu doći do Boga.“ Ali Isus nam govori da je put ususret njemu – pronalaženje njegovih rana:

„A Isusove rane pronalaziš u djelima milosrđa, dajući ono što je potrebno tijelu" – naglašava papa: „tijelu, ali i duši, ali podcrtavam – tijelu tvog unesrećenog brata, jer je gladan i žedan, jer je gol, jer je ponižen, zato što je rob, zato što je u zatvoru, zato što je u bolnici. To su Isusove rane danas. Isus od nas traži čin vjere u Njega – ali putem ovih rana. Neki će reći: 'Odlično, organizirajmo fond kako bi pomogli tim ljudima, napravit ćemo puno dobrih stvari kako bi im pomogli'. To jest vrlo važno, ali ako ostanemo na toj razini – biti ćemo samo filantropi. Moramo dotaknuti Isusove rane, moramo ih milovati, moramo nježno njegovati Isusove rane, moramo cjelivati Isusove rane, i to doslovno. Razmislimo, što se dogodilo svetom Franji kada je zagrlio gubava čovjeka? Isto što i sv. Tomi: promijenio mu se život!“.

Kako bi se dotaklo živog Boga, rekao je Papa, nije potrebno „završiti tečaj“, već ući u Isusove rane, a za to je dovoljno izaći na ulicu. "Po zagovoru sv. Tome molimo tu milost, da imamo hrabrosti ući u Isusove rane sa svojom nježnošću, i sigurno ćemo dobiti milost klanjanja živom Bogu“.

Izvor: it.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić
Foto: Google