Isusova ljubav pobjeđuje zapreke invalidnosti – rekao je Papa slijepima i gluhonijemima s kojima se zajedno s njihovom rodbinom i asistentima koji se svaki dan skrbe o njima. Teška i izvanredna humanost, koju u sebi nose te osobe, očitovala se kroz dva svjedočanstva koja su Papu duboko potresla.

Predstavnik udruge „Mala misija gluhonijemi", naročito je istaknuo teškoće koje osobe s invaliditetom susreću u župama. Koliko gluhih u našim župama i u biskupijama po svijetu nađu zatvorena vrata Crkve? Nitko ne govori jezik znakova, nitko ne može pisati s podnaslovima. U Vaše ruke, Sveti Oče, povjeravamo svu crkvenu stvarnost gluhih osoba i molimo Vas da nam na ovom povijesnom susretu očitujete znak i put komuniciranja s općom Crkvom – rekao je.

Papa se pak u govoru osvrnuo na izazov komunikacije za ove osobe s invaliditetom i na potrebu promicanja „kulture susreta". Podsjećajući na Isusov susret sa Samarijankom, Papa je rekao da se Isus volio susretati s rubnim, isključenim i preziranim osobama, što su na primjer Samarijanci bili za Izraelce – rekao je Papa dodajući:

"Ali razmislimo o mnogima, s kojima se Isus susreo da ih ozdravi i vrati im potpuno dostojanstvo, naročito o bolesnima i nemoćnima. Vrlo je znakovito da su baš te osobe postale svjedocima novoga poimanja, koje možemo nazvati 'kultura susreta'.

Tipičan je primjer slijepac od rođenja, o čemu će govoriti nedjeljno evanđelje. Taj je čovjek bio „od rođenja slijep i marginaliziran u ime krivog poimanja da je sljepoća kazna Božja: Isus odlučno odbacuje takvo shvaćanje – jer je zaista bogohulno! Isus ga odbacuje – a dajući vid slijepcu, čini 'djelo Božje'. Vrlo je znakovito da taj čovjek, otkad mu se to dogodilo, biva Isusov svjedok i njegova djela, djela Boga života, ljubavi i milosrđa", objasnio je Papa.

Dok farizejski poglavari, s visine svoje sigurnosti, osuđuju slijepa i Isusa kao grješnike, ozdravljeni slijepac, neodoljivom jednostavnošću, brani Isusa i na kraju ispovijeda vjeru u Njega; s njim dakle dijeli istu sudbinu: obojicu isključuju iz zajednice. A ipak, taj je čovjek postao članom nove zajednice, utemeljene na vjeri u Isusa i na bratskoj ljubavi – rekao je Papa te nastavio:

Evo dvije oprečne kulture: kultura susreta i kultura isključivanja, kultura predrasude. Bolesna osoba ili osoba s invaliditetom može, upravo polazeći od svoje krhkosti, od svoje ograničenosti, postati svjedok susreta s Isusom, koji otvara životu i vjeri, i susreta s drugima, sa zajednicom. Uistinu, samo onaj tko priznaje vlastitu slabost, vlastitu ograničenost, može graditi bratske i čvrste odnose u Crkvi i u društvu, rekao je Papa.