Papa Franjo tumači što se misli izrazom „Sveta Crkva“, temeljem prvog čitanja, izvještaja o obraćenju Svetog Pavla, koji od neprijatelja Crkve postaje svecem (Djela 9,1-20).

„Kako može biti sveta ako je činimo svi mi? Svi smo mi ovdje grešnici. A Crkva je sveta! Mi smo grešnici, no ona je sveta. Ona je zaručnica Isusa Krista, On je ljubi, On ju posvećuje svakoga dana svojom euharistijskom žrtvom, zato što ju jako voli. A mi smo grešnici, no u svetoj Crkvi. I mi se posvećujemo svojom pripadnošću Crkvi, sinovi smo Crkve, a Majka Crkva nas posvećuje, svojom ljubavlju, sakramentima svojega Zaručnika“.

Pavao piše svoje poslanice svetima, nama: grešnicima, koji su istovremeno sinovi svete Crkve, posvećene Tijelom i Krvlju Kristovom, rekao je Papa.

„U ovoj svetoj Crkvi Gospodin odabire neke ljude po kojima će se bolje pokazati svetost, kako bi vidjeli da je On taj koji posvećuje, jer nitko ne posvećuje samoga sebe, ne postoji tečaj po kojem se postaje svetim. Bog pokazuje kako biti svet ne znači biti nekakav fakir ili slično… Ne! Nije tako! Svetost je Isusov dar Crkvi, i kako bi to bilo jasno, On odabire ljude po kojima se jasno vidi kako posvećuje“.

Papa nastavlja, ističući kako evanđelja donose brojne primjere svetaca: Magdalena, iz koje je Isus izagnao sedam demona, zatim Matej, carinik, koji izdajnički otima novac vlastitom narodu, kako bi ga dao Rimljanima; Zakej  i mnogi drugi po kojima je jasno koje je „prvo pravilo svetosti: potrebno je da Krist raste a mi da se umanjujemo. To je pravilo svetosti: naše poniženje, kako bi Gospodin rastao“, tumači Papa.

Krist odabire Savla, koji je bio progonitelj Crkve: „No Gospodin ga čeka. Čeka ga i pokazuje mu svoju snagu“. Savao postaje slijep i poslušan, i od nekadašnje veličine postaje kao dijete: bespogovorno sluša. Njegovo srce se mijenja: „to je drugi život!“.  No Pavao ne postaje heroj, ističe Papa, jer nakon što propovijeda Evanđelje po cijelom svijetu, „skončava život s malom grupicom prijatelja, ovdje u Rimu, kao žrtva svojih učenika“: „jednog jutra po njega je došla skupina od 3,4,5 vojnika, odveli su ga i odrubili mu glavu. Jednostavno. Veliki, onaj koji je hodio po svem svijetu, tako završava“. „Umanjuje se, umanjuje, umanjuje…“. „Razlika između heroja i svetaca – jest svjedočanstvo, nasljedovanje Krista Isusa. Ići putem Isusa Krista“, putem križa.

„Mnogi sveci završavaju ponizno. Veliki sveci! Mislim na posljednje dane Ivana Pavla Drugog… Svi smo to vidjeli“.

„Nije mogao govoriti, veliki Božji atlet, veliki Božji ratnik skončava uništen bolešću, ponižen poput Isusa. To je put svetosti velikih. Ali, to je također put naše svetosti. Ako ne dopustimo srcu da se obrati na Isusov put – nositi križ svakoga dana, obični križ, jednostavni križ – te dopustiti da Isus raste; ako ne idemo ovim putem, nećemo postati sveti. No, ako idemo ovim putem, svi ćemo posvjedočiti za Isusa Krista, koji nas jako ljubi. Svjedočit ćemo da je Crkva je sveta unatoč našoj grešnosti. Ona je Isusova zaručnica“, zaključio je Papa.