- Crkvi su potrebni svi koji mole u tišini klauzure - istaknuo je Papa.

Posvećeni je život duhovni kapital koji pridonosi dobru cijeloga Tijela Kristova potičući pastire da očituju ´posebnu skrb´ u promicanju različitih karizma, kako starih tako i novih.

- Rađaju se, naime, novi instituti posvećenoga života, jer Duh ne prestaje puhati gdje i kada hoće- rekao je papa Franjo.

Papa je istodobno potaknuo biskupe da ne budu površni u trenutka ustanovljenja novoga instituta u svojoj mjesnoj Crkvi, jer, kako je rekao, preuzimaju odgovornost u ime opće Crkve.

Istaknuo je da opravdanu samoupravu redovnika ne treba brkati s odvajanjem i neovisnošću.

- Redovnici nisu zatvoreno blago, oni su integrirani u tijelo Crkve, usmjereni prema središtu, koje je Krist - ustvrdio je Sveti Otac.

Osvrćući se na uzajamne odnose između pastira i redovnika, istaknuo je vrijednost reciprociteta. Uzajamnih odnosa nema tamo gdje neki zapovijedaju a drugi se pokoravaju, iz straha ili udobnosti. Naprotiv, uzajamni su odnosi tamo gdje se njeguje dijalog, smjerno slušanje, uzajamna gostoljubivost, susret i poznavanje, zajedničko traženje istine, želja za bratskom suradnjom radi dobra Crkve, koja je kuća zajedništva.

- Za odnose su  odgovorni pastiri i redovnici. Svi smo pozvani, u tom smislu, biti 'pontifices', graditelji mostova. Naše vrijeme zahtijeva zajedništvo u poštovanju raznolikosti. Ne trebamo se bojati različitosti koje dolaze od Duha - ustvrdio je Papa.

Zaključujući govor Papa je zatražio posebnu pozornost prema kontemplativnim sestrama taj oblik nasljedovanja Krista, ukorijenjen u tišini klauzure, kako je rekao, u Crkvi i za Crkvu predstavlja moleće srce, čuvara besplatnosti i bogate apostolske plodnosti, koja rađa dragocjene plodove milosti, milosrđa i mnogolike svetosti.

- Općoj i mjesnoj Crkvi potrebna su ta svjetla jer osvjetljuju put do luke, te baklje koje prate hod muškaraca i žena u tamnoj noći vremena, jutarnje stražarice koje naviještaju izlazak sunca - zaključio je papa Franjo.