Govoreći o evanđeoskom odlomku u kojem mnoštvo, nakon čudesnog umnažanja kruhova i riba, traži Isusa, ali „ne zbog vjerske zadivljenosti koja te vodi klanjanju Bogu“, već zbog „materijalnih interesa“, Papa je primijetio kako u vjeri postoji opasnost od krivoga shvaćanja Gospodinova poslanja. To se događa kad se na Isusu „profitira“, klizeći „prema moći“.
 
„Mnogi zbog interesa slijede Isusa. Čak i među apostolima“, upozorio je Papa navodeći primjer Zebedejevih sinova „od kojih je jedan htio biti premijer, a drugi ministar gospodarstva“, odnosno „imati moć“. Na taj način, poslanje naviještanja radosne vijesti biva tamno, gubi se i preobražava u nešto poput moći.
 
„Ta je opasnost uvijek postojala. To je bila đavlova ponuda Isusu u kušnjama, a to je svakodnevna kušnja za kršćane, za Crkvu: iskušenje moći – ne snage Duha Svetoga – već svjetovne moći. Tako se upada i u vjersku mlakost koja vodi svjetovnosti, što u konačnici vodi u licemjerje“, upozorio je Sveti Otac.
 
„Na taj se način postaje kršćanin samo imenom i vanjštinom, dok su u srcu razni drugi interesi; upravo kako je Isus rekao: 'Zaista, zaista me tražite, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.' To je napast klizanja u 'svjetovnost, u moć', a tako slabi vjera, poslanje, i Crkva“, ustvrdio je Sveti Otac.
 
„Gospodin nas budi svjedočanstvom svetaca, svjedočanstvom mučenika, koji nam svakodnevno navještaju Isusov put i njegovo poslanje: naviještati godinu milosrđa. Narod je shvatio Isusovu opomenu i pita: 'Kako možemo činiti djela Božja?' Isus im je odgovorio: 'Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.'  A to znači imati povjerenja u njega, samo u njega, a ne u nešto drugo što nas u konačnici udaljava od Isusa“, objasnio je Sveti Otac.
 
Sveti je Otac propovijed zaključio molitvom da „Bog udjeli milost zadivljenosti u susretu s Isusom i da nam pomogne na pasti u duh svjetovnosti, po kojem bismo živjeli kao prividni kršćani, odnosno pogani“, zaključio je papa Franjo.