„Tješite, tješite narod moj“ - papa Franjo započinje homiliju riječima proroka Izaije, iz tzv. Knjige utjehe (Iz 40,1-11). Gospodin se približava svome narodu kako bi ga utješio, „dao mu mir“. A ta je utjeha tako snažna da sve stvara nanovo. Gospodin ponovno stvara.

„Ponovno stvara sve. Crkva se ne umara govoreći kako je ovo ponovno stvaranje čudesnije od prvog stvaranja. Gospodin čudesno ponovno stvara. I tako pohodi svoj narod: ponovno stvarajući, istom snagom. Božji narod je uvijek gajio tu ideju, tu misao – da će ga Gospodin pohoditi, da će ga se sjetiti. Sjetimo se posljednjih Josipovih riječi, upućenih braći: 'Kad vas se Gospodin sjeti, ponesite sa sobom moje kosti' (Postanak 50,25). Gospodin će pohoditi svoj narod. To je Izraelova nada. Ali pohodit će ga s tom utjehom“.

„Utjeha je novo stvaranje, ne jednom, nego puno puta, kako u svemiru, tako i u nama“. U tom Božjem djelovanju treba istaknuti dvije važne dimenzije, rekao je Papa - nadu i nježnost.

„Kad nam se Gospodin približava, daje nam nadu. Gospodin obnavlja nadom, uvijek otvara neka vrata. Uvijek“. Kad nam se Gospodin približava, naglašava Papa, „ne zatvara vrata, otvara ih“. Gospodin, „u svojoj blizini – nadodaje – daje nam nadu, a nada je prava tvrđava u životu kršćana. To je milost, to je dar“.

„Kada kršćanin zaboravlja nadu, ili pak još gore – ako izgubi nadu, njegov život nema smisla. Kao da mu je život došao do zida: ništa. No Gospodin nas tješi i obnavlja te možemo s nadom ići naprijed. Čineći to posebno je blizu svakoga, jer Gospodin tješi svoj narod i tješi svakoga od nas. Današnji tekst tako lijepo završava: 'Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice'. (Iz 40,11) Ta slika, nositi janjce na grudima i nježno voditi majke: to je nježnost. Gospodin nas tješi nježnošću“.

Svemogući Bog, nastavlja Papa, „ne boji se nježnosti“. „On postaje nježnost, postaje dijete, postaje malen“. U Evanđelju, Isus sam kaže: „Ovo je volja Očeva, da se niti jedan od ovih malenih ne izgubi“ (Mt 18,14). U Božjim očima, dodaje, „svatko od nas je vrlo, vrlo važan. A On nam se daje s nježnošću“. I tako čini da napredujemo, pružajući nam nadu. To je „najvažnije Isusovo djelo“, tijekom 40 dana između Uskrsnuća i Uzašašća: utješiti učenike, približiti se i utješiti“.

„Približiti se i pružiti nadu, približiti se s nježnošću. No, razmišljajmo i o nježnosti koju je pokazao apostolima, Magdaleni, učenicima iz Emausa. Približava se s nježnošću: 'Daj mi jesti'. Tomi kaže: 'Stavi svoj prst ovdje'. Gospodin je uvijek takav. Takva je Njegova utjeha. Neka nam Gospodin uvijek da milost da se ne bojimo Gospodinove utjehe, da budemo otvoreni tražiti je, iskati je, jer ta će nam utjeha dati nadu i po njoj ćemo osjetiti nježnost Boga Oca“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va