U današnjem evanđelju (Luka 6,39-42) Isus upozorava one koji vide trun u oku brata, a ne primjećuju brvna u vlastitom oku. Polazeći od tog teksta, Papa Franjo vraća se na temu bratske opomene.  Brata koji griješi, ističe Papa, potrebno je u prvom redu ispraviti s ljubavlju. „Ne može se ispravljati osobu bez ljubavi i bez milosrđa. Kirurg ne može operirati bez anestezije, ne može, jer bi bolesnik umro od boli. Ljubav je poput anestezije koja pomaže da primimo lijek i prihvatimo ispravku. Uzeti ga sa strane, blago, s ljubavlju i razgovarati s njime“ (usp. Matej 18,15).

Drugi važan moment jest istina, potrebno je govoriti u istini ističe Papa: „Ne govoriti neistinu. Koliko se često u našim zajednicama govori neistine o drugima: to su klevete. A, ako se i govori istina: uništava se ugled te osobe“. „Ogovaranje, ističe Papa, ranjava. Ogovaranje je šamar ugledu pojedinca“. Nadalje primjećuje Papa, „kad ti kažu istinu, nije ju lako čuti, no ako se izgovori s ljubavlju i milosrđem, lakše ju je prihvatiti“. Dakle, o tuđim manjkavostima, treba govoriti s ljubavlju.

Treća točka je: ispravljati ponizno. „Ako moraš ispraviti nečiju malu pogrešku, misli o tome kako su tvoje brojnije i veće!“.

„Bratska opomena je čin kojim se liječi tijelo Crkve. Postoji rupa u tkivu Crkve koju je potrebno ponovno zašiti. I kao što majke i bake nježno šiju, tako treba činiti i s bratskom opomenom. Ako nisu u stanju to učiniti s ljubavlju, milosrdno, u istini i ponizno: uvrijediti ćeš osobu, povrijediti joj srce, i to će biti samo još jedno ogovaranje što ranjava, i postati ćeš slijepi licemjer, kako Isus kaže. 'Licemjeru, izvadi najprije brvno iz tvog oka…' Licemjeru! Priznaj da si već grješnik od drugog, no kao brat moraš pomoći i ispraviti drugog“.

„Znak koji nam možda može biti od pomoći“ – primijetio je Papa – jest osjećaj „određenog zadovoljstva“ kad netko uočivši da nešto ne valja smatra da je pozvan ispravljati: „To ne dolazi od Gospodina“.

„U Gospodinu je uvijek križ, teškoća koja prati dobro; od Gospodina je uvijek ljubav koja nas nosi, blagost. Nemoj biti sudac. Mi kršćani smo u kušnji da učinimo kao zakonoznanci: izaći iz igre grijeha i milosti kao da smo anđeli… Ne! Pavao na to kaže: 'da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.’ (1 Kor 9,27) A kršćanin koji u zajednici ne čini sve s ljubavlju, u istini i poniznosti – pa i bratsku opomenu – je diskvalificiran, isključen! Nije postao zreo kršćanin. Neka nam Gospodin pomogne u bratskom služenju, tako lijepom i tako bolnom, da pomognemo braći i sestrama kako bi postali bolji i neka nam pomogne te to uvijek činimo s ljubavlju, u istini i ponizno“.