Današnje evanđelje govori o ukazanju Uskrslog Krista njegovim učenicima (Lk 24,35-48). Nakon Gospodinovog pozdrava učenici, umjesto da se raduju, ostaju prestravljeni, misleći da vide utvaru. Isus im nastoji pokazati kako je ono što vide stvarnost, poziva ih da mu dotaknu tijelo, traži da mu daju hranu. Želi ih privesti radosti Uskrsnuća, radosti njegove prisutnosti među njima. No učenici, primjećuje Papa, „nisu mogli vjerovati jer su se bojali radosti“:

„To je bolest kršćana. Bojimo se radosti. Bolje je misliti: 'Da, da, Bog postoji, ali on je tamo negdje. Isus postoji, ali tamo negdje'. Odmak. Bojimo se Isusove blizine, jer ona nam daje radost. I tako nam postaje jasno zašto postoje mnogi 'pogrebni kršćani', zar ne? Njihov život izgleda poput trajnog pogreba. Radije biraju tugu umjesto radosti. Umjesto u svjetlosti radosti, lakše se snalaze  u sjeni, poput onih životinja koje mogu izaći samo tijekom noći, nikako na danjem svjetlu jer tada ne vide ništa, poput šišmiša. I s dozom humora možemo reći da postoje kršćani-šišmiši koji radije biraju sjenu, umjesto svjetla Gospodinove prisutnosti“.

No „Isus nam svojim Uskrsnućem daje radost, nastavlja Papa, radujemo se što smo kršćani, što ga možemo izbliza slijediti, daruje nam radost hoda putem blaženstava, radost Njegove prisutnosti.“

„A mi smo počesto ili zbunjeni kad nam se ta radost približi, ili pak puni straha vjerujemo da vidimo utvaru te mislimo da je Isus neki 'model djelovanja': 'Mi smo kršćani i moramo činiti tako'. A gdje je Isus?“ pita se Papa, te ilustrira tip odgovora takvih kršćana: „'Ne, Isus je na Nebu'“. Papa nastavlja propitivati: „Razgovaraš li ti s Isusom? Govoriš li Isusu: 'Ja vjerujem da Ti živiš, da si uskrsnuo, da si pokraj mene, da me Ti nikada ne napuštaš'? Kršćanski život mora biti upravo to: razgovor s Isusom jer, istina je – Isus je uvijek s nama, u našim problemima, u teškoćama, u našim dobrim djelima“.

Na kraju, papa Franjo se pita „koliko samo puta nismo radosni jer se bojimo. To su kršćani koji su pobijeđeni u križu: „U mojoj zemlji postoji izreka: 'Ako se netko opekao vrućim mlijekom, kasnije će plakati svaki put kad ugleda kravu'. Ovi koji su se opekli dramom križa, rekli su: 'Ne, stanimo ovdje, On je na Nebu, odlično, uskrsnuo je, ali neka više ne dolazi ovdje, jer mi to ne možemo podnijeti'. Zamolimo Gospodina neka s nama učini kao što je učinio s učenicima, koji su se bojali radosti, neka otvori naše pameti: 'Tada im otvori pamet te shvatiše Pisma' (Lk 24,45), neka otvori našu pamet te shvatimo da je On živa stvarnost u tijelu, On je s nama, prati nas, On je pobijedio. Zamolimo Gospodina milost da se ne bojimo radosti“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va