Današnje evanđelje otvara se dramatičnom slikom: dječak se zgrčen valja po tlu, na usta mu izlazi pjena, usred zabezeknutog i nepomičnog mnoštva; njegov se otac hvata Isusa, moleći ga da oslobodi njegovog sina od opsjednuća (Marko 9,14-29). Papa Franjo razlaže tu sliku, točku po točku: prisutni nepovezano brbljaju, Isus dolazi i raspituje se, nastaje tišina, zabrinuti otac istupa iz mnoštva i odlučuje, protiv svake nade, položiti svoju nadu u Isusa. Isus, potaknut na milosrđe kristalnom vjerom tog oca, istjeruje nečistog duha i nježno se prigiba mladiću koji izgleda mrtav, pomažući mu da ustane.

„Sav nered i rasprava završava jednom gestom: Isus se prigiba, uzima dijete. Isusovi postupci nas potiču na razmišljanje. Kad Isus ozdravlja, kad ide među ljude te ozdravlja jednu osobu, nikada ju ne ostavlja samu.  Nije vrač, nije čarobnjak, iscjelitelj koji dođe, ozdravi i ode: svakog dovodi na svoje mjesto, ne ostavlja ga na cesti. Prekrasne su Gospodinove geste“.

Iz njih učimo, tumači Papa Franjo, kako nas Isus nas uvijek dovodi kući, nikad nas ne ostavlja same na cesti. Evanđelje, podsjeća Papa, obiluje takvim gestama: uskrišenje Lazara, Jairove kćeri i udovičinog sina, ali i izgubljena ovčica, ili izgubljen i pronađen novčić.

„Jer, Isus nije došao s neba sam: on je Sin određenog naroda. Isus je utjelovljenje obećanja jednom narodu, a njegov je identitet također i pripadnost tom narodu, koji od vremena Abrahama hodi prema obećanju. Ovi Isusovi postupci uče nas kako je svako ozdravljenje, svako oproštenje povratak našem narodu, a to je Crkva“.

Isus uvijek oprašta, a njegovi postupci – nastavlja  Papa Franjo, postaju „revolucionarnima“, ili „neobjašnjivima“, kad njegov oprost sustiže i one koji su se previše udaljili, kao carinik Matej, ili njegov kolega Zakej. Nadalje, ponavlja Papa Franjo, Isus kad oprašta, uvijek dovodi kući. Isusa se stoga ne može shvatiti bez Božjeg naroda. „Apsurdno je voljeti Krista bez Crkve, osjećati Krista, ali ne i Crkvu, slijediti Krista na margini Crkve“, ponavlja Papa Franjo, citirajući i parafrazirajući papu Pavla VI. „Krist i Crkva su sjedinjeni“, i svaki put kad Krist pozove neku osobu, dovodi je Crkvi. Stoga, dodaje Papa, dobro je da se dijete krsti u Crkvi, u Majci Crkvi:
„Ovi postupci pun nježnosti pojašnjavaju nam da naš nauk, naše nasljedovanje Krista, nije neka ideja, već je to stalno prebivanje u domu. A ako svatko od nas može otići iz doma po vlastitom grijehu, po pogrešci – Bog već zna – spasenje jest povratak kući, povratak u Crkvu s Isusom. To se događa po nježnosti. Jednog po jednog, tako nas Gospodin zove, u svoj narod, u svoju obitelj, k našoj majci, Svetoj Crkvi. Razmišljajmo o ovim Isusovim postupcima“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va