"Isus traži iskreno kajanje"
Tko se ne pokaje i „glumi kršćanina“ čini veliko zlo Crkvi, rekao je papa Franjo na misi u Kući svete Marte. Papa je ponovio: svi se moramo priznati „grešnicima“, ali trebamo paziti da ne postanemo „pokvareni“. Dobrotvori Crkve koji istovremeno potkradaju državu su nepravedni ljudi koji vode dvostruki život.
Isus se ne umara opraštajući i savjetuje nama da činimo isto. Papa Franjo se zaustavio na Gospodinovom poticaju na oprost raskajanom bratu, iz današnjeg evanđelja (Lk 17,1-6). Isus skicira „svoj portret“, tražeći od nas da praštamo sedam puta dnevno. Isus, nastavio je, „oprašta“, no u ovom tekstu također kaže „jao onome po kome dolaze sablazni“ (Lk 17,1). Ne govori o grijehu, već o sablazni – to su dvije različite stvari. Te dodaje, „bolje je za njega da stavi oko vrata mlinski kamen i baci se u more, nego da sablazni nekog od ovih malenih“.
U čemu je razlika, pita se Papa, između grijeha i sablazni?
„Čovjek koji griješi pa se kaje, moli za oprost, osjeća se slabim, osjeća da je Sin Božji, ponizno traži spasenje Isusovo. A što je to skandalozno kod onih koji skandaliziraju? To što se oni ne kaju. Nastavljaju griješiti i glume da su kršćani: to je dvostruki život. Dvostruki život kršćana čini veliko zlo, veliko zlo. Netko će reći: 'Ali ja sam crkveni dobrotvor! Stavljam ruku u džep i dajem Crkvi'. No, taj čovjek drugom rukom krade: državu, siromahe… krade. On nije pravedan. I to je dvostruki život. Isus kaže, a ne ja – to zaslužuje da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i baci ga se u more. Ovdje ne govori o oprostu“.
„Ta osoba vara, a tamo gdje je prevara, tamo nema Božjeg Duha (Mudrost 1,5). U tome je razlika između grešnog i pokvarenog čovjeka: tko vodi dvostruki život - taj je pokvaren“. Nije tako s onim koji griješi a htio bi ne griješiti, no slab je. Ide k Gospodinu i moli za oprost: „Takvog Gospodin ljubi! Prati ga, s njim je“, nastavlja Papa.
„A mi za sebe moramo reći da smo grešnici, da, svi mi ovdje! Ali ne pokvareni. Pokvaren je zaustavljen u stanju (samo)dostatnosti, i ne zna što je poniznost. Isus je o pokvarenima ovako govorio: 'Ljepota obijeljenih grobova', izvana izgledaju lijepo, ali iznutra su puni kostiju i raspadanja. A kršćanin koji se hvali kršćanstvom, ali ne živi kršćanski, jedan je od pokvarenih. (…) Svi mi poznajemo nekoga takvog, u takvom stanju i znamo kakvo zlo čine Crkvi. Pokvareni kršćani, pokvareni svećenici… Kakvo zlo čine Crkvi! Jer ne žive u duhu Evanđelja, već u duhu svjetovnosti“.
Sveti Pavao, podsjeća Papa Franjo, to jasno kaže u poslanici Rimljanima: „ne suobličujte se ovomu svijetu“ (Rim 12,2). Štoviše, pojasnio je, „izvorni tekst je još jači“ jer potvrđuje da se ne ulazi „u sheme, u parametre ovoga svijeta“. A ti su parametri „svjetovnost koja dovodi do dvostrukog života“.
Izvana premazano unutarnje raspadanje, nastavlja Papa: „takav je život pokvarenog. A Isus im nije jednostavno govorio: 'grešnici', nego im je govorio 'licemjeri'. No, lijepo je ono: 'ako sagriješi sedam puta dnevno protiv tebe i sedam puta se vrati k tebi govoreći: 'kajem se, grešnik sam', ti ćeš mu oprostiti'. To On čini s grešnicima. On se ne umara opraštajući, pod uvjetom da čovjek ne želi ustrajati u dvostrukom životu, pod uvjetom da se k Njemu dolazi raskajano: 'Oprosti mi Gospodine, ja sam grešnik!'“. Papa zaključuje da je Božji odgovor na to: „'Idi, samo naprijed: ja to znam'. Takav je Gospodin. Zamolimo danas Duha Svetoga koji bježi od svake prijevare (Mudrost 1,5), milost da priznamo da smo grešnici. Grešnici, da. Pokvareni, ne“.
Izvor: www.it.radiovaticana.va