Cjeloviti tekst Papine homilije:

"U današnjim čitanjima dvije nas stvari pogađaju. Prije svega, Pavlova sigurnost: 'Nitko me ne može udaljiti od Kristove ljubavi' (Rim 8,39). Toliko je ljubio Gospodina – jer ga je vidio, pronašao ga je, Gospodin mu je promijenio život – toliko ga je ljubio da je govorio da ga ništa ne može odvojiti od Njega. Upravo je ta Gospodinova ljubav bila središte, uporište Pavlovog života. U progonstvima, bolestima, izdajama, u svemu što je živio, u svemu što mu se dogodilo tijekom života, ništa ga nije moglo udaljiti od ljubavi Kristove. Središte i uporište njegova života bila je Kristova ljubav.

A bez ljubavi Kristove, bez života po toj ljubavi, bez prepoznavanja i okrepe tom ljubavi, ne može se biti kršćaninom: kršćanin osjeća da ga Bog gleda, prelijepim Božjim pogledom, kršćanin se osjeća ljubljenim od Gospodina i to ljubljenim do kraja. Osjeća… Kršćanin osjeća da je njegov život spašen po Kristovoj krvi. To je djelo ljubavi: odnos ljubavi. To je prva stvar koja me jako pogađa.

Druga stvar koja me dira jest Isusova tuga, dok gleda grad Jeruzalem. 'A ti Jeruzaleme, koji nisi shvatio ljubav'. Jeruzalem nije shvatio Božju nježnost, tu prelijepu sliku, koju Isus koristi (kvočka što skuplja piliće pod svoja krila, Lk 13,34; op. prev). Ne shvatiti Božju ljubav: suprotnost je Pavlovim riječima. Neki će reći: 'Da, Bog me ljubi, Bog nas ljubi – ali to je nešto apstraktno, ne dira mi srce te živim kako znam…' Tu nema vjernosti.

Plač Isusovog srca nad Jeruzalemom je upravo to: 'Jeruzaleme, ti nisi vjeran, nisi se pustio voljeti, povjerio si se mnogim idolima koji su ti svašta obećavali, govorili su da će ti dati sve i nakon toga te ostavili'. Isusovo srce, patnja Isusove ljubavi: neprihvaćena ljubav, odbijena ljubav.

Dvije današnje slike: slika Pavla koji ostaje vjeran do kraja Isusovoj ljubavi, i u njoj nalazi snagu za dalje, za podnošenje svega. On se osjeća slabim, osjeća da je grešnik, ali nalazi snagu u Božjoj ljubavi, u susretu s Isusom Kristom.

S druge strane – grad i nevjerni narod, koji ne prihvaća Isusovu ljubav, ili još gore, ha? Koji živi tu ljubav samo napola, malo da, malo ne, u skladu s vlastitom koristi. Pogledajmo Pavla, i njegovu hrabrost što proizlazi iz te ljubavi, i pogledajmo Isusa koji plače nad nevjernim gradom. Pogledajmo Pavlovu vjernost i nevjeru Jeruzalema, a u središtu – gledajmo Isusa i njegovo srce, koje nas toliko ljubi. Što ćemo s time?

Pitanje jest: nalikujem li ja više Pavlu ili Jeruzalemu? Je li moja ljubav za Boga jaka kao Pavlova, ili je mlaka kao ljubav Jeruzalema? Neka nam Gospodin po zagovoru blaženog Ivana Pavla II. pomogne te odgovorimo na ovo pitanje. Tako neka bude!"

Izvor: www.it.radiovaticana.va