Jesam li sposoban zaustaviti se i pogledati stvarne potrebe osobe kojoj dajem milostinju?
Evanđelje kojim je bila nadahnuta Jubilejska Papina kateheza govori o jednom bitnom vidu milosrđa, a to je milostinja.
- Pojam milostinja dolazi iz grčkog i označava milosrđe. Milostinja bi dakle sa sobom morala nositi sve bogatstvo milosrđa i kao što milosrđe ima tisuću načina tako se i milostinja izražava na tisuću načina – podsjetio je Sveti Otac.
Prisjećajući se riječi iz Svetog pisma, dodao je kako je još od Starog zavjeta Bog posvećivao pozornost onima koji nemaju ništa, udovicama i siročadi.
- I ovo se u Bibliji stalno ponavlja, ''potrebnik'', ''stranac'',' ''tuđinac'', to je kao trajna antifona. Držim da su oni u središtu poruke ''hvaliti Boga žrtvom i hvaliti Boga dajući milostinjom'' – rekao je Papa.
Naglasio je pri tom kako trebamo davati velikodušno i dok darujemo naše srce ne smije biti žalosno.
- Ljubav prije svega zahtjeva stav unutarnje radosti. Ponuditi milosrđe ne može biti teret ili dosada koje se želimo u brzini osloboditi – rekao je Papa.
Primijetio je kako mnogi ljudi opravdavaju same sebe kako ne daju milostinju jer će se ta osoba sigurno opiti od toga novca ili slično.
- Ali ako se netko opija znači da nema drugog puta, ali što ti radiš u svojoj tajnosti? Možda isto kao i on? - priupitao je rimski biskup.
U središte je stavio još dvije važe poruke:
'Dijeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe.' (Tob 4, 7)
'Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica.' (Mt 6, 3)
- Svaki od nas mora sebe upitati: Jesam li sposoban zaustaviti se i gledati u lice osobu koja me traži pomoć? Ne smijemo poistovjetiti milostinju s malim novčićem koji dajemo u žurbi, a da se ne zaustavimo i pokušamo razumjeti što toj osobi stvarno treba – naglasio je Papa.
Ispričao je na kraju zgodnu jedne gospođe koja je imala troje djece te ih je uvijek poučavala kako treba davati milostinju. Jednom kad su bili kod ručka i svatko je u svom tanjuru imao komad mesa na vrata je pozvonio siromah. Ona je tada uputila svoju djecu kako svatko treba dati polovicu od svoga komada mesa kako bi napravili sendvič za tog siromaha. No oni su njoj rekli kako i ona treba dati i od svoga komada.
- Dakle treba uvijek dati od svoga ne od tuđega. Treba biti velikodušan, ali dajući od svoga. - poručio je Papa zaključujući Pavlovim riječima: 'Blaženije je davati nego primati'. (Dj 20, 35)