Tema predavanja bila je  'Inicijative mira i solidarnosti Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini – Od ratnog iskustva rata (1991-1995) do danas'. Kardinal Puljić govorio je u sklopu znanstvenog simpozija koji je održan od 21. do 23. studenoga u Rimu u tri Papinska instituta. Osim već spomenutog Instituta, suorganizatori simpozija su 'Papinski institut Hungarium', te 'Papinski zavod Nepomucenum'. Tema simpozija je 'Mirovne inicijative pape Benedikta XV. i cara Karla I. u perspektivi svoga vremena i kao inspiracija na obzoru današnjice'.

Svoje izlaganje kardinal Puljić započeo je kratkim pregledom povijesnih događanja u Bosni i Hercegovini od vremena kada je BiH bila jedna od republika bivše Jugoslavije preko referenduma o neovisnosti BiH čiju su odluku priznali Ujedinjeni narodi 1. ožujka 1992. do vremena rata i poraća. Posebno se zadržao na ratnom vremenu (1991.-1995.). Opisao je vlastita iskustva koja je proživljavao u opkoljenom ratnom Sarajevu.

 - Kao pastir nadbiskupije moja prva obveza bila je organizirati pomoć ljudima kako bi preživjeli. Kao prvu potrebu, organizirao sam Caritas, budući da u vrijeme komunizma nije bilo moguće organizirati ga. Bilo je teško organizirati pravednu raspodjelu i dostavu hrane i lijekova ljudima. U tome se nikad nije gledalo na religijsku i nacionalnu pripadnost jer se Crkva identificirala kao ona koja stvara mir i praštanje, radi kraljevstva nebeskoga – rekao je kardinal Puljić.

Kazao je potom da se iz današnje perspektive mira čini neshvatljivim govoriti o dramatičnosti preživljavanja u ratnom vremenu kada je sve bilo drugačije.

- Baš u to teško vrijeme, kao pastir, započeo sam inicijativu o buđenju i širenju mira i povjerenju Boga među napaćenim narodom. Bilo je nužno moliti kako bi se oslobodili mržnje koja ubija, spaljuje, uništava i donosi strah. U tom duhu, valjalo je pomoći ljudima ne samo da prežive, nego da žive život dostojan čovjeka – prisjetio se kardinal.

Stoga je hrabrio svećenike da ne klonu duhom, nego da hrabro svjedoče i naviještaju nadu kroz povjerenje u Boga. Isto tako, naglasio je, kako je bilo potrebno braniti ljudska prava i ljudsko dostojanstvo u društvu i u javnom mnijenju jer su vladala prava jačega.

- Budući da je politika stvarala svoju priču i istu širila po svijetu, postajalo je opasno po život govoriti istinu. Moja je vizija bila da je moguće pobijediti političke interese jedino dajući važnost susretima i odnosima među vjerskim liderima kako bi pokazali svijetu da vjera nije bila razlog ratu, nego politički projekt – istaknuo je kardinal Puljić.

Na kraju je istaknuo ulogu Crkve u širenju dijaloga s drugima jer dijalog u tadašnjoj situaciji nije imao alternativu.

 - Pomoću tog dijaloga htjelo se graditi pomirenje među narodima utemeljeno na istini i na pravdi. A nema pomirenja među zaraćenim stranama ako se istini ne pogleda u oči. Taj proces pomirenja, praštanja i obraćenja te povjerenja među narodima, Crkva jedino može ostvariti kroz povjerenje u Boga – zaključio je.