Kardinal Sandri o sjećanju na Karola Wojtylu: "Bio je čovjek mira"
Dana 2. travnja prije devet godina, Ivan Pavao II. vratio se u Očevu kuću, nakon duge bolesti koju je podnosio izvanrednom hrabrošću i velikodušnošću. Zadaća objave vijesti o smrti Karola Wojtyle na Trgu sv. Petra koji je bio pretvoren u Cenakul pod otvorenim nebom, povjerena je zamjeniku u Državnom tajništvu Leonarda Sandriju koji se danas, kao kardinal i pročelnik odjela za Istočne Crkve, još sjeća emocija tog trenutka.
(Vijest kardinala Sandrija)
“Predraga braćo i sestre, u 21.37 naš preljubljeni Sveti Otac Ivan Pavao II. se vratio u kuću Očevu. Molimo za njega”.
"Osjećaji su bili snažni i sada, u svjetlu ove skorašnje kanonizacije, objaviti upravo taj prijelaz sa zemlje u Očevu kuću jednog sveca, za mene je poput dvostrukog uzbuđenja: osjećam se nedostojnim i dalekim da sam u tom trenutku mogao biti sredstvo nekoga tko je upravo bio evangelizator, čovjek mira, čovjek velikog nutarnjeg života kao temelja svim njegovim djelima; osobe koja je čitavu svoju službu živjela u velikoj skromnosti, u velikom siromaštvu", rekao je kardinal Sandri.
Kakvo Vam je sjećanje na susrete s Ivanom Pavlom II.?
"Imam mnogo, mnogo sjećanja. Prije svega, vidjeti Boga kako je obdario Karola Wojtylu vrlo bogatom ljudskošću. Sva ta svetost koju smo gledali tijekom njegovog svećeničkog, biskupskog i papinskog života bila je oslonjena na ljudsku osobu koja je doživjela mnoga trpljenja: progonstvo, smrt mame kad je bio mali, opstrukcije od strane režima, činjenica da je morao živjeti u neprijateljskom okruženju… sve to je proživljavao čovjek izvanredan po simpatiji, po tjelesnoj prisutnosti, kulturno vrlo dubok i bogat zbog nauka koje je završio, i filozofije, a na poseban način fenomenologije… A onda, zbog velikog, velikog poznavanja ljudi, sposobnosti stupiti s njima u kontakt, poznavanje svijeta koji je živio i onda kad je bio biskup u Poljskoj… I prema tome, ta ljudskost je bila uzdignuta od Boga, kroz život trpljenja, žrtve, također i život skromnosti jer evo, jedna stvar kojoj sam se mogao diviti i posljednjeg dana njegova života, kad je bio tamo, na smrtnoj postelji, bila je potpuno lišavanje čovjeka, i s materijalne točke gledišta: nije bilo nikakve raskoši koja bi ga okruživala. Ta čovječnost je od Boga bila okrunjena darovima Duha Svetoga i stoga sa svime onime – počevši od vjere, nade i ljubavi – što od običnog ljudskog bića, poput svih, čini sveca."
Svi se sjećamo da je, 8. travnja, na sprovodu Božji puk Ivana Pavla II. već nazivao svecem. Što vjernici dobivaju sad kad će 27. travnja Karol Wojtyla biti proglašen svetim?
"Postoji mjerodavni sud Crkve. Mi moramo misliti da u formuli kanonizacije postoji neka vrsta gotovo dogmatske svečanosti definicije: on je u Nebu, i stoga mi vjernici koji vjerujemo da je on bio svetac otkad smo ga upoznali, ili oni koji su ga htjeli proglasiti “Santo subito” na Trgu sv. Petra, sad imaju sigurnost vlasti Crkve koja je vlast Petrova nasljednika koji zapravo kaže: “Izjavljujem, određujem, obznanjujem da je taj čovjek svetac i da se prema tome nalazi kod Boga” i već živi gledanje onoga što mi toliko puta vidimo samo kroz sjenu i ne vidimo Boga licem u lice: on Ga već vidi i to nam jamči i Vrhovni Pastir Crkve, koji je papa Franjo."
Izvor: http://it.radiovaticana.va
Prijevod: Verica Kraš Villa