Karizma je živa vatra, a ne sloj plemenitoga pepela, koji valja brižno čuvati, poručio je Papa. Rabeći sliku vatre Sveti je Otac ustvrdio da je karizma, kao dar Božji, uvijek bila dar koji daje život, a ne prašnjavi spomenik, blijed i nepokretan.

Pripadnika Pokreta Comunione e Liberazione, ima više od osamdeset tisuća.

Papa je dugo govorio o karizmi koja je u don Giussaniju prije šezdeset godina zapalila „žurnost vraćanja glavnim obilježjima kršćanstva“, stvorivši crkveno tijelo prožeto Evanđeljem.
Nakon šezdeset godina, izvorna karizma nije izgubila svoju svježinu i životnost. „Ali, ne zaboravite da karizma nije središte, jer samo je jedno središte, a to je Isus Krist“, ustvrdio je papa Franjo.

„Ako u središte stavim svoju duhovnost, svoj duhovni put, onda skrećem s pravoga puta. Iz središta u Crkvi treba odstraniti svaku duhovnost i sve karizme, u središtu jedino Gospodin treba biti“, ustvrdio je Papa dodajući da se karizma ne čuva u nekoj boci, te da vjernost karizmi ne znači okameniti ju.

Premda karizma podrazumijeva vjernost tradiciji, ali vjernost tradiciji, govorio je Mahler, „znači održavati živu vatru, a ne klanjati se pepelu“, rekao je Papa dodajući: „Don Giussani vam nikada ne bi oprostio ako biste izgubili slobodu i postali muzejski vodiči ili štovatelji ugaraka. Održavajte živu vatru sjećanja na prvi susret i budite slobodni“.

Iz te se slobode rađaju „ruke i noge“, um i srca za službu „Crkve u izlasku“. Izaći znači odbaciti samodopadnost, znači slušati različite, ponizno učiti od svakoga. Ako smo robovi samodopadnosti, onda promičemo „duhovnost naljepnice“: „'Ja sam Comunione e liberazione', to je naljepnica, a potom se pretvaramo u poduzetnike neke nevladine organizacije“, zaključio je papa Franjo.