Jao vama, zakonoznanci, što ste odnijeli ključ znanja! – Sveti je Otac svoju propovijed utemeljio na tim Isusovim riječima o kojima govori Evanđelje.

„Kada idemo ulicom i nađemo se pred nekom zatvorenom crkvom, osjetimo nešto čudno, jer zatvorena se crkva ne može shvatiti. Katkada nam tumače razloge za to, ali to su samo izgovori, opravdanja, a stvarnost je to da je crkva zatvorena i ljudi koji prolaze ispred nje, ne mogu ući. Ili još gore, Gospodin koji je unutra ne može izići“, primijetio je Papa.

„Isus nam govori o toj zatvorenosti; prizor je to onih kršćana koji imaju ključ u ruci, ali ga odnose, ne otvaraju vrata. Štoviše, još gore, zaustavljaju se na vratima, i ne dopuštaju ulazak, a na taj način ni oni ne ulaze. To je rezultat nedostatka kršćanskog svjedočenja, a kada je taj kršćanin svećenik, biskup ili papa, onda je još gore“, rekao je Papa te upitao kako je moguće da kršćanin dođe do takvoga ponašanja – „ključ u džepu i zatvorena vrata“.

„Vjera prolazi, takoreći, kroz posudu za destilaciju i postaje ideologija. A u ideologijama nema Isusa; nema Njegove nježnosti, ljubavi, blagosti. Ideologije su uvijek krute. A kada neki kršćanin postane učenik ideologije, izgubio je vjeru; nije više Isusov učenik nego je učenik takvoga ponašanja, te misli… Zbog toga im Isus kaže: 'Uzeste ključ znanja'. Poznavanje Isusa pretvorilo se u ideološko, i moralističko, znanje, jer su zatvarali vrata brojnim propisima“, rekao je Papa.

To je dakle duhovni, umni postupak onih koji žele ključ u džepu i zatvorena vrata. Vjera postaje ideologija, a ideologija plaši, tjera ljude, udaljuje ljude, i udaljuje Crkvu od ljudi. To je teška bolest, ti ideološki kršćani. Bolest je to, ali nije nova. Već apostol Ivan govori o tomu u svojoj prvoj poslanici. Kršćani koji gube vjeru i više vole ideologije. Njihovo je vladanje takvo da postaju kruti, moralizatori, etični, ali bez dobrote“, rekao je Papa te primijetio da bismo se mogli upitati zašto kršćanin postaje takav. „Što se događa u srcu toga kršćanina, toga svećenika, toga biskupa, toga pape, da je postao takav'“

„Jednostavno, taj kršćanin ne moli. A ako nedostaje molitve, uvijek zatvaraš vrata. Ključ koji otvara vrata vjere jest molitva. To se događa kada kršćanin ne moli. A njegovo je svjedočanstvo oholo. Tko ne moli, taj je ohol, umišljen, siguran u sebe. Nije ponizan; traži vlastito promaknuće. Kada, naprotiv, kršćanin moli, ne udaljuje se od vjere, nego razgovara s Isusom. Kažem: kada kršćanin moli, a ne kada izgovara molitve, jer oni su zakonoznanci izgovarali brojne molitve kako bi se pokazali pred ljudima. Isus, međutim, kaže: 'A ti kad moliš, uđi u svoju sobu i pomoli se Ocu u tajnosti, od srca srcu'. Jedno je moliti, a drugo izgovarati molitve“, istaknuo je Sveti Otac.

„Ovi ne mole, napuštaju vjeru i pretvaraju ju u moralizatorsku ideologiju, kazuistiku, bez Isusa. A kada ih neki prorok ili dobar kršćanin ukori, čine ono isto što su učinili s Isusom: 'Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta'. Ti su ideolozi oštri, podmukli, nisu transparentni. Jadni, ljudi su to okaljani ohološću. Molimo Gospodina milost da ne prestanemo moliti kako ne bismo izgubili vjeru, i da ostanemo ponizni. Tako nećemo postati zatvoreni, oni koji Gospodinu zatvaraju put“, rekao je na kraju papa Franjo.