Kršćanin je 'Cirenac', a imati vjere – znači poistovjetiti se s nositeljem križa, Isusu pripadamo ako nosimo s Njim težinu Križa. U protivnom idemo putem koji je prividno 'dobar', ali nije – onaj 'pravi'.

Papa razmatra o današnjem Evanđelju, prema kojem Krist pita učenike što ljudi govore o njemu, te  dobiva najrazličitije odgovore (Lk 9,18-22). Epizoda dolazi u kontekstu Evanđelja iz kojeg je razvidno da Isus na poseban način čuva svoj pravi identitet. U više navrata, podsjeća, „kad bi se netko približio“ te izrekao nešto o njemu, „on ga je zaustavljao“, kao što više puta zabranjuje demonu da govori o njegovoj prirodi „Božjeg sina“, poslanog da spasi svijet.

Isus nije htio da ga ljudi krivo shvate, da ne misle kako je Mesija vođa koji će istjerati Rimljane. Samo u privatnosti, samo Dvanaestorici, Isus „kroz katehezu tumači svoj pravi identitet“.

„Sin čovječji, rekao je, Mesija, Pomazanik, mora mnogo trpjeti, mora biti odbačen od starješina, od glavara svećeničkih, od pismoznanaca, mora biti ubijen i uskrsnuti. To je put vašeg oslobođenja. To je put Mesije, Pravednika: Muka, Križ. I njima tumači svoj identitet. No oni ne žele shvatiti, i u Matejevom evanđelju se vidi kako Petar odbija tu mogućnost: 'Ne! Ne! Gospodine…' (Mt 16,22). Počinje se pokazivati otajstvo njegovog identiteta: 'Da, ja sam Sin Božji. No, ovo je moj put: moram ići putem trpljenja'“. Papa Franjo tvrdi: tu se otkriva Isusova 'pedagogija' u pripremi srca svojih učenika, srca ljudi, kako bi shvatili Božju tajnu.

„Ljubav je Božja toliko velika, a grijeh je tako ružan, da nas on tako spašava, putem identiteta Križa. Ne može se shvatiti Isusa Krista Otkupitelja bez Križa: ne može ga se shvatiti! Možemo misliti da je veliki prorok, da čini dobre stvari, da je svet. No Krist Otkupitelj bez Križa – je neshvatljiv. Ali srca učenika i srca ljudi nisu bila spremna da to shvate. Nisu shvatili Proročanstva, nisu shvatili da je On žrtveno janje. Nisu bili spremni na to“.

Tek na Maslinsku nedjelju, primjećuje Papa, Krist dozvoljava mnoštvu da „više ili manje“ izrekne njegov identitet, riječima „Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje“ (Ps 118,26; Mt 21,9).

I to zato što, „kad ovi ljudi ne bi vikali, vikalo bi kamenje!“ (Lk 19,40). Naprotiv, samo nakon smrti Isusov identitet se pokazuje u punini, i „prva ispovijest“ dolazi od rimskog centuriona (Mk 15,39), podsjeća papa Franjo te zaključuje: „korak po korak, Isus nas priprema da ga dobro shvatimo“. Priprema nas da ga pratimo sa svojim križevima na njegovu putu prema otkupljenju“.

„Priprema nas da budemo Cirenci, da mu pomognemo nositi Križ. A naš kršćanski život, nije kršćanski bez toga. To može dobar život“, ističe Papa, duhovni život u kojem netko može razmišljati sa zadrškom: „'Isus je veliki prorok, spasio nas je. No On i ja ne…' Ne, naglašava Papa, ti s Njime! Na istom putu. I naš kršćanski identitet mora biti sačuvan, te ne smijemo vjerovati da je biti kršćanin zasluga, duhovni put usavršavanja. Nije to zasluga, već čista milost“, zaključio je papa Franjo.

Izvor: www.it.radiovaticana.va