Isus je upravo završio svoj govor o opasnostima bogatstva, te ga Petar pita što će primiti učenici koji su ostavili sve da bi ga slijedili (Mk 10,28-31). Papa Franjo razvija svoju homiliju od ove slike, i odmah ističe kako je Isus „velikodušan“. Uistinu, Gospodin odgovara, „nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, da još u ovo vrijeme progonstva nije zadobio stostruko“ (Mk 10,29). Možda, komentira Papa, Petar misli kako je „nasljedovanje Isusa“ nekakva lijepa trgovačka djelatnost, jer po tom nasljedovanju zarađujemo stostruko. No, Isus dodaje, kako uz tu nagradu dolaze i progonstva:

„Kao da kaže: 'Da, vi ste ostavili sve, i dobit ćete ovdje, na zemlji, mnoge stvari: ali s progonstvima!'. Kao salata začinjena uljem progonstva: uvijek! Ovo je zarada kršćana, i to je put čovjeka koji želi slijediti Isusa, jer to je put kojim je On prošao: On je bio progonjen! To je put poniženja. Pavao to kaže Filipljanima: 'Unizio se. Postao je čovjekom i ponizio sam sebe sve do smrti, smrti na križu' (Fil 2,7-8). To je boja kršćanskog života“.

Tako i u Blaženstvima, nastavlja Papa, Isus kaže: „Blago vama kad vas budu vrijeđali i progonili zbog mene“, „jedno od Blaženstava je progonstvo“. Učenici, upozorava Papa, „odmah po silasku Duha Svetoga započinju propovijedati, s time započinju i progonstva“, Petar je u zatvoru, Stjepan ubijen, a za njim brojni učenici, sve do današnjih dana. „Križ je uvijek na putu kršćana!“ Mi ćemo u kršćanskoj zajednici, u Crkvi zadobiti „brojnu braću, sestre, majke, očeve… ali i progonstva“, upozorava Papa i nastavlja:

„Jer svijet ne podnosi Kristovo božanstvo. Ne podnosi navještaj Evanđelja. Ne podnosi Blaženstva. I tako dolaze progonstva: riječima, klevetama, ocrnjivanjem, zatvorom… poput kršćana u prvim stoljećima. Ali mi lako zaboravljamo. Sjetimo se kršćana prije 60 godina, u logorima, nacističkim zatvorima, komunističkim zatvorima: mnogi! Zato što su kršćani! I danas… netko će reći: 'Danas smo kulturniji, i toga više nema'. Nije istina! Ja vam kažem da danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima Crkve“.

Mnoga braća i sestre, nastavlja Papa, „svjedoče za Isusa, nude svjedočanstvo o Isusu i bivaju progonjeni“. Kršćani, s gorčinom primjećuje, kojima nije dozvoljeno imati Bibliju:

„Osuđeni su jer imaju Bibliju. Ne smiju se prekrižiti. A to je Isusov put. No taj je put radostan, jer Isus nas nikada ne kuša više od onoga što možemo nositi. Kršćanski život nije trgovinska pogodnost, niti karijera: to je jednostavno nasljedovanje Isusa! A kad slijedimo Isusa upravo to nam se događa. Dobro će nam učiniti da mislimo na brojnu braću i sestre koji danas – danas! – ne smiju moliti zajedno, jer su progonjeni, ne smiju imati Evanđelje, ili Bibliju jer su progonjeni“.

Mislimo, nastavlja, na onu braću koji „ne smiju ići na Misu, jer im je zabranjeno“. Koliko puta, ustvrđuje Papa, svećenik dolazi u tajnosti, među njih, a oni se prave da sjede za stolom zbog čaja, a zapravo slave Misu, kako ih ne bi vidjeli. Ovo se događa danas. Razmislimo, jesmo li spremni „nositi Križ poput Isusa? Nositi progonstva kako bi posvjedočili za Isusa?“, kako čine „braća i sestre koji su danas ponižavani i progonjeni“; svima će nam dobro učiniti  da o tome razmislimo.

Izvor: www.it.radiovaticana.va