Kardinal Antonelli, nekadašnji pročelnik spomenutog vijeća, kritički se osvrnuo na prijedloge izmjene katoličke prakse kako bi se rastavljene i civilno ponovno vjenčane osobe koje ne žive „kao brat i sestra“ pripustilo pričesti.

Primijetivši da se u medijima, javnosti te među mnogim katolicima zagovara takva promjena, kardinal je istaknuo da „u Katoličkoj crkvi, pastoralna praksa mora biti u skladu s naukom vjere“ te da je nerazrješivost kršćanskoga braka „čvrsto utemeljen nauk“.

„Bez pokajanja i uzdržavanja od spolnih odnosa rastavljeni i ponovno oženjeni ne mogu primiti pričest jer su nove veze koje su sklopili nevaljane i stoga čine 'trajan i težak moralni nered'“, objasnio je kardinal.

Kardinal je napomenuo da je svjestan nezadovoljstva tim stajalištem i mnogih koji se zbog njega osjećaju „u potpunosti isključenima iz Crkve“ te se mogu naći i u iskušenju „da napuste crkvenu zajednicu te izgube vjeru“.

Naglasio je kako je osobama u takvim situacijama potrebno pomoći prateći ih osobno i pomažući im što je više moguće sudjelovati u životu Crkve. Objasnio je da isključenost iz pričesti ne znači isključenost iz Crkve, već da su i ljudi u neregularnim vezama članovi Crkve. „Drugi vjernici i pastiri trebaju ih primati s ljubavlju, poštovanjem i pažnjom“, napisao je kardinal, ističući istovremeno kako je tradicionalna katolička praksa dosljedna i utemeljena na Svetom pismu i tradiciji.

„Zagovornici promjene te prakse obično ističu da nerazrješivost braka ne namjeravaju staviti u pitanje“, primijetio je kardinal Antonelli.

No, kako je rekao, neovisno o njihovim namjerama, s obzirom na doktrinarnu nedosljednost između pripuštanja euharistiji u tim slučajevima i nerazrješivosti braka, na koncu bi se konkretno nijekalo ono što bi se i dalje teoretski potvrđivalo kao načelo, uz opasnost reduciranja ženidbene nerazrješivosti na ideal, dostupan možda samo nekolicini.

S obzirom na stalno naučavanje prethodnih papa, prije svega sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa, Benedikta XVI., kardinal je rekao da bi bilo kakva promjena katoličke prakse ugrozila kredibilitet papinskoga učiteljstva i autoritet biskupa. Također je upozorio na opasnost „trivijaliziranja euharistije“, svodeći ju na puki društveni obred.

Kako je primijetio kardinal Antonelli, predložene bi promjene značile odobravanje spolnih aktivnosti izvan braka,  pa tako i za parove koji žive zajedno u slobodnoj vezi, kojih je daleko više od rastavljenih i ponovno oženjenih, kao i za istospolne parove.

Obzirom na predloženo vrednovanje i prihvaćanje „istinskih ljudskih vrijednosti“ u neregularnim vezama, poput međusobnog pomaganja i podrške, kardinal je istaknuo da dobri elementi zasigurno postoje, ali krivo je predstavljati takve veze kao „nesavršene vrijednosti, budući da su one ozbiljno poremećene“.

Takozvani zakon postupnosti odnosno ideja da osobe korak po korak napreduju u moralnome životu tiče se jedino subjektivne odgovornosti osoba i ne smije se pretvoriti u „postupnost zakona“, kao da postoje različiti stupnjevi ili oblici Božjih zakona, ovisno o pojedincu ili situaciji, predstavljajući zlo kao nesavršeno dobro. Kako je istaknuo kardinal, Crkva ne smije prestati naučavati objektivnu istinu o dobru i zlu. Između dobra i zla nema postupnosti kao što je nema između laži i istine.

Nadalje je podsjetio kako bez obraćenja i odluke da se više ne želi griješiti, ne može biti sakramentalnog odrješenja i dosljedno pristupa pričesti. S obzirom na ideju da se od rastavljenih i ponovno oženjenih ne može očekivati da žive u čistoći, bivši je pročelnik Papinskog vijeća za obitelj naglasio da ljubav, podržana milošću Duha Svetoga, može poštovati zapovijedi Božjega zakona i da je čistoća, premda teška, moguća za sve, uključujući rastavljene i ponovno vjenčane. Ako zbog ozbiljnih okolnosti, primjerice odgoja djece, ne mogu napustiti zajednički život, svejedno im je dostupna milost i snaga da žive u uzdržljivosti, „poput brata i sestre“.