U ovom poimanju ljubavi nema romantiziranja, radi se o poduzetnoj i altruističnoj ljubavi, koja si zavrće rukave gledajući prema siromasima, radi se ljubavi koja će radije davati nego primati. U suprotnom, to nema nikakve veze s kršćanskom ljubavi. Papa Franjo je jasan po pitanju ljubavi, te se tijekom razmatranja vodi riječima Prve Ivanove poslanice (1 Iv 4,11-18), a apostol Ivan opetovano govori: „ako ljubimo jedni druge Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena“ (1 Iv 4,12). Iskustvo vjere jest upravo u „dvostrukom ostanku“.

„Mi u Bogu i Bog u nama: to je kršćanski život. Ne ostati u duhu svijeta, ne ostajati na površnosti, ne ostajati u idolatriji i taštini. Nego - ostati u Gospodinu. A On uzvraća: On ostaje u nama. Ali, najprije On ostaje u nama. Često ga potjeramo i mi sami ne uspijevamo ostati u Njemu. Ali Duh ostaje“.

Pojasnivši dinamiku duha koji potiče kršćansku ljubav, Papa Franjo preispituje tijelo. Ostati u ljubavi Božjoj nije ekstaza srca, nije samo neki lijepi osjećaj.

„Pazite, ljubav o kojoj govori Ivan nije ljubav iz sapunice! Nego - nešto drugo. Kršćanska ljubav se uvijek odlikuje konkretnošću. Kršćanska je ljubav konkretna. Sam Isus, kad govori o ljubavi, govori o opipljivim stvarima: nahraniti gladnog, posjetiti bolesnog i druge konkretne stvari. Ljubav je konkretna. Kršćanska konkretnost. A kad nema te opipljivosti, tada se živi iluzija kršćanstva, jer nije jasno u čemu je središte Isusove poruke. Takva ljubav ne postaje opipljivom, već postaje ljubav iluzija, poput onih kakve su imali učenici kad su gledajući Isusa mislili da pred sobom imaju utvaru“.

Prema današnjem evanđelju, učenici zadivljeni i prestrašeni misle da vide „utvaru“ koja hoda po moru prema njima (Mk 6,45-52). Njihova se zapanjenost rađa iz tvrdoće srca jer, evanđelje kaže, nisu shvatili umnažanje kruha koje se netom dogodilo (Mk 6,30-44). „Ako ti je srce tvrdo, ti ne možeš ljubiti, i misliš da je ljubav ono što si sam utvaraš. Ne, ljubav je konkretna“. A ta se opipljivost, nadodaje, temelji na dva kriterija:

„Prvi kriterij: ljubiti djelima, a ne riječima. Riječi odnosi vjetar! Danas jesu, sutra nisu. Drugi kriterij: u ljubavi je važnije davati nego primati. Onaj koji ljubi daje, daje… Daje stvari, daje život, daje sebe samoga Bogu i drugima. Onaj pak tko ne ljubi, tko je egoist, uvijek nastoji primati, uvijek želi posjedovati stvari, imati povlastice. Ostati otvorenog srca, a ne poput učenika, koji zatvorenog srca ništa nisu shvaćali: ostati u Bogu i Bog ostaje u nama. Ostati u ljubavi“.

izvor: www.it.radiovaticana.va