Papa Franjo razvija homiliju o kršćanskoj radosti temeljem tvrdnje: Sveti Pavao je bio vrlo hrabar, jer je njegova snaga bila u Gospodinu (Djela 18,9-18). Ponekad je i Apostol naroda bio prestrašen. „Svakome od nas se u životu dogodi i malo straha“, te si postavljamo pitanje „ne bi li bilo bolje malo spustiti kriterije, te ne baš uvijek biti kršćani, i tražiti kompromis sa svijetom?“.

Pavao je znao da ono što on čini ne odobravaju ni Židovi ni pogani, no ne zaustavlja se zbog toga, te trpi teškoće i progone. Papa ukazuje kako nas to podsjeća na naše strahove i zebnje, te naglašava kako se i Isus bojao u Getsemanskom vrtu, i sam bio tjeskoban. U oproštajnom govoru učenicima Isus jasno kaže da će se „svijet radovati“ zbog njihovih patnji, što se i dogodilo s prvim mučenicima u Koloseumu:

„Potrebno je reći istinu: nije sav kršćanski život jedno slavlje. Ne sav! Plače se, često. Kad si bolestan, kad u obitelji imaš problem s sinom, kćeri, suprugom, mužem; kad vidiš da ti plaća nije dovoljna za život a imaš i bolesno dijete, kad ne možeš platiti kredit i moraš otići… Mnogi su problemi, mnogi. No Isus nam kaže 'Ne boj se'. 'Da, biti ćete tužni, plakati ćete a ljudi, tvoji protivnici, tome će se radovati'“.

No, ističe Papa, postoji i drugačija tuga, tuga koja nas obuzima kad idemo lošim putem. Kad, jednostavnim rječnikom rečeno, „kupujemo radost, sreću, onu koja dolazi od svijeta, od grijeha te na koncu u sebi stvaramo prazninu i tugu“. To je „tuga loše radosti“. Kršćanska radost je „radost u nadi, radost koja dolazi“, tumači Papa i nastavlja:

„No u trenu kušnje, ne vidimo ju. Ovu radost pročišćuju kušnje, svakodnevne kušnje: 'Vaša tuga će postati radost'. No, teško je, bolesniku ili bolesnici, koji puno trpi reći: 'Hrabro! Hrabro! Sutra ćeš biti radostan!' Ne, ne može se tako reći! Moramo učiniti da se osjeća kako je Isus činio. Tako i mi, kad smo u mraku i ne vidimo ništa: 'Ja znam Gospodine, da će se ova tuga pretvoriti u radost. Ne znam kako, ali znam!'. Čin vjere u Gospodina. Čin vjere!“.

Kako bi shvatili tugu koja se pretvara u radost , rekao je Papa, Isus uzima primjer žene koja rađa (Ivan 16,20-23). „Istina je da tijekom poroda žena puno trpi, no kasnije, kad ima dijete uz sebe, zaboravlja“. Ostaje „Isusova radost, pročišćena radost“. Radost „sakrivena u nekim trenucima života, ne osjećamo je u ružnim trenucima, no dolazi kasnije: radost u nadi“. Ovo je dakle današnja poruka Crkve: Ne bojati se!“.

„Biti hrabar u trpljenju i misliti kako nakon toga dolazi Isus, dolazi radost, nakon mraka dolazi sunce. Neka nam Gospodin svima da tu radost u nadi. A znak da mi imamo tu radost u nadi jest mir. Koliko bolesnika, na kraju života, u boli – ima taj mir u duši. To je sjeme radosti, to je radost u nadi - mir. 'Imaš li mir u duši u trenucima tame, u trenucima teškoća, progona, kad se svi raduju tvojoj nesreći? Imaš li mir? Ako imaš mir, imaš sjeme radosti koja će doći kasnije'. Neka Gospodin učini da to shvatimo“.