Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju, stoga posjeduje prvotno dostojanstvo… i to neizostavno, i koje nije na raspoloživosti bilo kakvoj moći ili ideologiji. Papa je krenuo od te – kako je rekao – temeljne istine, da bi istaknuo da, nažalost, u naše doba, tako bogato brojnim uspjesima i nadama, ne nedostaju snage koje u konačnici promiču kulturu odbacivanja; a ona pak teži tomu da postane opći mentalitet.

Žrtve takve kulture su upravo najslabija i najkrhkija ljudska bića – djeca koja se imaju roditi, bolesne starije osobe, teški invalidi..., koji bi mogli biti odbačeni, isključeni iz sustava koji po svaku cijenu ima biti djelotvoran – istaknuo je Papa. Taj lažni model čovjeka i društva ostvaruje praktički ateizam, niječući zapravo Božju Riječ koja kaže: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“ (usp. Post 1,26) – istaknuo je Sveti Otac.

Naprotiv, – dodao je Papa – ako dopustimo da Riječ Božja stavi u pitanje naše načine razmišljanja i ponašanja, naša mjerila, prednosnice i odluke, stvari se mogu promijeniti. Snaga te Riječi postavlja granice svakomu tko želi provoditi hegemoniju, kršeći prava i dostojanstvo drugih osoba. U isto vrijeme daje nadu i utjehu onima koji nisu sposobni braniti se, koji ne posjeduju intelektualna i praktična sredstva za isticanje vrijednosti svojega trpljenja, svojih pravâ, i vlastitog života.

U socijalnom nauku Crkve – istaknuo je potom Sveti Otac – postoji posebno važan plod dugog hoda Božjega naroda u modernoj i suvremenoj povijesti; postoji zaštita vjerske slobode; života u svim njegovim razdobljima; prava na posao, i to dostojan posao; prava obitelji; i prava na obrazovanje. Stoga su – prema Papinim riječima – dobrodošle sve inicijative koje pojedincima, zajednicama i ustanovama pomažu otkriti etički i društveni doseg načela ljudskoga dostojanstva, koje je korijen slobode i pravednosti.

U tu je svrhu – istaknuo je Sveti Otac – potrebna senzibilizacija i odgoj, kako bi vjernici laici, a posebno oni koji se zauzimaju na političkom području, u svakoj prilici znali razmišljati po Evanđelju i Socijalnom nauku Crkve, i dosljedno tomu djelovati, razgovarajući i surađujući s onima koji, iskreno i u intelektualnoj čestitosti, dijele vjeru, ili barem slično viđenje čovjeka i društva, kao i njegove etičke posljedice. Nije, naime, malo nekršćana i nevjernikâ koji su uvjereni da ljudsko biće ima uvijek biti cilj, a nikada sredstvo – istaknuo je na kraju papa Franjo.