"Svakako, nositelj je službe Pomirenja Duh Sveti. Oprost koji se Sakramentom pomirenja posreduje, novi je život koji dolazi od Uskrsloga, po njegovu Duhu. Stoga ste pozvani biti stalno ljudi Duha Svetoga – svjedoci i navjestitelji; radosni i jaki –Isusova uskrsnuća. Ovo svjedočenje se odražava na licu i osjeća u glasu svećenika koji s vjerom i 's pomazanjem' poslužuje Sakrament pomirenja. On pokornike prihvaća ljubavlju Božjom; s ljubavlju oca kojemu se vraća sin i kojemu on ide ususret ili pastira koji je pronašao izgubljenu ovcu.

Svećenikovo srce zna suosjećati, a da nije sentimentalno ili emocionalno. Ako je točno što nam tradicija prenosi o ispovjedniku kao liječniku i sucu, ne zaboravimo ikad da je kao liječnik pozvan liječiti, a kao sudac, razriješiti", rekao je Papa.

"Drugi je vidik ovaj: ako Sakrament pomirenja prenosi novi život Uskrslog i obnavlja krsnu milost, onda je vaše da je braći posredujete velikodušno. Svećenik koji se ne brine o ovom području svoga poslanja, bilo da mu ne posveti dovoljno vremena; ili da duhovno to ne čini dovoljno kvalitetno, biva poput pastira koji se ne brine za izgubljene ovce ili je poput oca koji zaboravlja na svog sina-povratnika i propušta mu pomoći", primijetio je Papa.

"Milosrđe je srce Evanđelja! Ono je radosna vijest o tome da Bog ljubi grješnika i s tom ga ljubavi privlači i nuka na obraćenje. Vjernici često, bilo zbog praktičnosti, bilo zbog prirođene teškoće da se ispovjede, imaju muku drugome ispovijediti vlastite grijehe. Stoga nam je svima mnogo raditi na sebi; na našoj ljudskoj razini, kako nikada ne bismo postali zaprekom, nego uvijek promicateljima i onima koji približuju milosrđu i oprostu.

Ovdje susrećemo dvije krajnosti: rigorizam i laksizam. Nijedan od njih ne čini dobro. Nasuprot njima, milosrđe uistinu osluškuje Božje srce i želi dušu pratiti na putu pomirenja. Ispovijed nije sudnica, nego mjesto i iskustvo milosrđa i oprosta", poručio je Sveti Otac.

Pri koncu izlaganja, papa Franjo sjetio se i teškoća kojih nerijetko ima u Ispovijedi. Razlozi tomu mogu biti povijesni i duhovni, ali znamo da je Gospodin želio Crkvi darovati ovaj neizmjerni dar, nudeći krštenima sigurnost Očeva oproštenja. Stoga je veoma važno da se u svim biskupijama i župnim zajednicama, vodi računa o tomu da ima ispovjednika, što na poseban način vrijedi za crkve povjerene redovničkim zajednicama, koje mogu osigurati trajnu nazočnost ispovjednika.  

Ovu svećeničku službu povjerimo Djevici Mariji, Majci Milosrđa, kao i svakoj kršćanskoj zajednici, kako bismo sve dublje shvaćali vrijednost Sakramenta pokore. Njoj povjeravam i sve vas i od srca Vas blagoslivljam – zaključio je Sveti Otac.