Alessandro Gisotti intervjuirao je novinarku Stefaniu Falasca, koju s Bergogliom veže dugogodišnje prijateljstvo.

Falasca: Sada, nakon devet, deset mjeseci njegovog pontifikata, vidimo da su te mise ključna točka, sastanak kojeg se očekuje, koristan prije svega za put vjere svake osobe, za svakodnevni put. Vjerujem da se važnost ovog noviteta pontifikata pape Franje može sažeti u tri točke. Prvo, vidljivo i iz pobudnice Evangelii gaudium, papa Franjo je htio naglasiti prvenstvo Riječi, navještaja. Drugo, te mise su sama srž reforme koju provodi papa Franjo. Treće, one su svojevrsna paradigma, ne samo u odnosu na njegovo Učiteljstvo, nego i u odnosu na viziju Crkve koju nam papa Franjo otvara.

P: Koliko su važne, baš za Bergoglia pastira, svete mise s ljudima, s Božjim narodom? Koliko su bile važne za njega prije nego je izabran na Petrovu stolicu?

Falasca: To je neodvojivo od njegovog svećeništva. Bergoglio je uvijek pridavao veliku važnost pripremi homilije, a to je – kako je objasnio u Evangelii gaudium – onaj trenutak osobnog susreta s Riječi, trenutak prepuštanja svjetlu Riječi. Njegovo vrijeme prije jutarnje mise u potpunosti je posvećeno tom duhovnom trenutku, kako ga on naziva. Zašto? On kaže: Crkva postoji zato da bi naviještala, kako bi bila riječ svojeg Zaručnika. A ta Riječ, osim glasom, naviješta se i životom. Štoviše, kaže i sljedeće: propovjednik koji se ne priprema je nepošten, govori o nepoštenju i neodgovornosti prema darovima koje je primio! Prigodom objave Apostolske pobudnice čuli smo se i pitala sam ga koji su dijelovi za njega važni, osim prvog dijela – u kojem se govori o navještaju. On je rekao: to je prvi i zadnji dio, ali važan je dio onaj središnji, kojeg sam htio posvetiti homiliji.

P. Nakon vatikanskih službenika, sada će i rimski vjernici moći sudjelovati na misama u Svetoj Marti. Ovdje se na konkretan način vidi izričaj „biskup i narod“ s kojim se Franjo predstavio svijetu 13. ožujka…

Falasca: Naravno. Slavljenje jutarnje euharistije je njegova životna potreba: ta svakodnevnost, ta obiteljska dimenzija… jer svakodnevica vjere pomaže vjeru. Homilije su nadahnute dnevnim čitanjima, sve su artikulirane u svjetlu Svetopisamskih tekstova, kako bi se otvorili hodu Crkve u ljudskoj povijesti, prema nakani Drugog vatikanskog koncila. Na taj način on ostvaruje Koncil. Započeo je sa svojim suradnicima, s ljudima koji su u Vatikanu, no on je Rimski Biskup, a Riječ i ono što predstavlja njegova svakodnevna misa ga otvaraju njegovom gradu. Baš sam jutros primila dar od njega: to su romani Georgesa Bernanosa, citiranog i u Evangelii gaudium… Čini mi se značajnim upravo u ovom kontekstu. Bernanos je naime donio u Crkvu, preko najzapuštenijih seoskih župa, krik milijuna ljudi koji nisu uvijek imali mogućnost pronaći ruku pomoćnicu, ili riječ koja bi ublažila pustoš njihove egzistencije. Vjerujem da ovo otvaranje župama i ljudima iz rimskih župa za Bergoglia ima isto značenje.

Izvor: www.it.radiovaticana.va