U središtu Papine homilije je Poslanica Efežanima, u kojoj Sveti Pavao s radošću uzdiže svoj hvalospjev Bogu (Ef 1,1-10). Radi se o molitvi hvale, primjećuje Papa, o molitvi koju ne uzdižemo tako često: hvaliti Boga je čista bezuvjetnost i ulazak u veliku radost.

„Mi odlično molimo kad tražimo nešto od Boga, čak i kada mu zahvaljujemo, no molitva hvale je malo teža: nije toliko uobičajeno hvaliti Boga. To najbolje vidimo kad se prisjećamo stvari koje je Gospodin učinio u našem životu: 'U Njemu, u Kristu, nas je izabrao prije stvaranja svijeta'. Blagoslovljen si Gospodine, jer si me izabrao! To je radost nježne očinske prisutnosti“.

„Molitva hvale“, nastavlja Papa, donosi nam tu radost, sretni smo pred Gospodinom. Potrudimo se pronaći je!“, potiče papa Franjo, a početna točka je upravo prisjećanje na izabranje: „Gospodin me odabrao prije stvaranja svijeta. To je neshvatljivo!“.

„To se ne može shvatiti i ne može se zamisliti: Gospodin me upoznao prije stvaranja svijeta, moje je ime bilo u Gospodinovu srcu. To je istina. To je otkrivenje! Ako ne vjerujemo u to – nismo kršćani! Možda smo prožeti nekakvom religioznošću, ali nismo kršćani! Kršćanin je odabran, kršćanin je čovjek odabran u Božjem srcu prije stvaranja svijeta. I ova misao ispunjava naše srce radošću: ja sam odabran! I daje nam sigurnost“.

„Naše je ime, nastavlja Papa, u Božjem srcu, u Božjoj utrobi, kao što je dijete u utrobi majke. U tome je naša radost izabranosti“. To se ne može shvatiti „samo glavom. Niti samo srcem. Za shvaćanje je potrebno ući u Otajstvo Isusa Krista. U Otajstvo Njegova ljubljenog Sina: 'On je obilno izlio svoju krv na nas, sa svom mudrošću i spoznajom, otkrivajući nam otajstvo njegove volje'. Treći stav je: ući u Otajstvo“:

„Kad slavimo Euharistiju, ulazimo u Otajstvo, neshvatljivo do kraja: Gospodin je živ, s nama je, u svojoj slavi, u svojoj punini i ponovno daje svoj život za nas. Stav ulaska u Otajstvo moramo učiti svakoga dana. Kršćanin je žena, muškarac koji se trudi ući u Otajstvo. Otajstvo se ne može kontrolirati: to je Otajstvo! U njega ulazim“.

Molitva hvale je iznad svega „molitva radosti“, potom, „molitva sjećanja: 'Koliko je Gospodin učinio za mene! S koliko me nježnosti pratio, kako se spustio; sagnuo se kao što se otac naginje prema djetetu kako bi ono hodalo“. Na kraju, Papa potiče na molitvu Duhu Svetomu: „Neka nam da milost da uđemo u Otajstvo, posebno kada slavimo Euharistiju“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va