Nijedan papa do tada nije bio tako voljen. Još za života vjernici su ga nazvali Dobri papa. I danas mnogi pamte Papine riječi: "Život je hodočašće. Mi smo načinjeni od neba. Ovdje zastajemo kratko vrijeme, a onda nastavljamo putovanje". Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. blaženim, a papa Franjo 27. travnja 2014. svecem. Njegovo tijelo je preneseno u Baziliku sv. Petra, gdje je i danas izloženo pogledima hodočasnika.

Rođen kao Angelo Giuseppe Roncalli, papa Ivan XXIII. u samo pet godina pontifikata uveo je radikalne promjene.

„Crkva mora biti vrt koji treba uređivati, a ne muzej za antikvarijat“, isticao je kada je izabran za papu. Želio je kršćansku poruku prilagoditi zahtjevima vremena i suvremenog svijeta, pa je bulom „Humanae salutis“ sazvao Drugi vatikanski koncil.

Svojim biskupima je rekao: "Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati... Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra". Svim kršćanima je poručio: "Tražimo ono što nas povezuje, a ne ono što nas dijeli".

Za što bolji ishod tog povijesnog skupa otišao se pomoliti u Assisi i Loreto. Ne bi to bio nikakav presedan, da prije njega gotovo stotinu godina nijedan njegov prethodnik nije izašao iz vatikanskih zidina. Zbog tog povijesnog čina Ivan XXIII. od milja je nazvan „Ivan Šetač“, ili „Ivan izvan zidina“.

Početak Drugog vatikanskog koncila 11. listopada 1962. putem Eurovizije pratio je cijeli svijet. U svečanoj povorci u Baziliku sv. Petra, koja je bila posebno uređena za tu prigodu, donijeli su Papu na nosiljci, ispred kojeg je išla procesija od 2.540 crkvenih otaca (kardinala, biskupa, teologa) koji su imali pravo glasa. Među pozvanim gostima bili su prisutni i izaslanici 18 nekatoličkih crkava. Taj dan završio je Papinim znamenitim govorom. Na Trgu sv. Petra okupilo se više stotina tisuća ljudi sa svijećama kojima je Papa uz ostalo poručio:

"Draga moja djeco, čujem vaše glasove. Moj je glas samo jedan, ali u njemu su glasovi cijeloga svijeta. Cijeli je svijet došao ovamo. Možemo reći da je i Mjesec večeras želio biti svjedok toga događaja“.

Samo nekoliko dana prije početka koncila Papa je doznao da boluje od raka želuca, ali nije želio da se to sazna, kako ta vijest ne bi pokvarila radost koja je vladala zbog početka koncila

Šest mjeseci kasnije 11. travnja 1963. Papa je objavio encikliku "Pacem in terris" (Mir na Zemlji), u kojoj se obratio cijelom ljudskom rodu žarko apelirajući za svjetskim mirom, nasuprot prijetećoj nuklearnoj katastrofi. Podsjetio je kako temelj svjetskog mira mora proisteći iz prepoznavanja prava i dužnosti. Distancirao se od marksističke ideologije i aspiracija komunističkog režima, i založio za otvorenije odnose između Svete Stolice i Istoka. Bila je to uopće prva enciklika u kojoj poglavar Katoličke Crkve govori o općem ljudskom pitanju – miru, a ne o vjerskoj temi. Bila je to svojevrsna njegova oporuka.

U međuvremenu, sve su se češće čule glasine kako je Papa teško bolestan i kako neće još dugo živjeti. Papa je na te glasine rekao: "Moj je kovčežić spakiran. Ja sam spreman"

Papine posljednje misli ticale su se i njegovih protivnika: "Ako sam koga povrijedio molim ga za oprost. Ako je tko bio nezadovoljan mojim stajalištima i mojim djelima, molim ga za strpljivost prema meni. U svojim sam posljednjim satima miran i siguran da me moj Bog neće odbiti u svojoj milosti".

Papa Ivan XXIII. umro je 3. lipnja 1963. u 82. godini života. Drugi Vatikanski koncil završio je u prosincu 1965. godine.

Kao datum za slavlje svetog Ivana XXIII. iznimno je umjesto dana njegove smrti određen dan kada je ovaj papa otvorio rad II. Vatikanskog koncila, kako bi se time naglasio značaj ovoga sveca.