Na općoj audijenciju u srijedu, Sveti Otac je kazao da je naša nada Isus. Osvrnuo se posebno na vidike nade koje nudi svijet te one koja izvire iz križa. 

- Narod koji je Isusu klicao prigodom njegova ulaska u Jeruzalem, u njega je polagao mnoge nade. Mnogi su od njega očekivali čudesa i velike znakove, očitovanje moći te na kraju i slobodu od neprijateljskih okupatora – rekao je Papa.

Papa je istaknuo da nitko od njih nije slutio da će umjesto toga Isus uskoro biti ponižen, optužen i osuđen na smrt križa. 

- Sve njihove nade su se pred križem urušile. Pred križem se svjetovne nade ruše, ali rađaju se nove; one koje traju zauvijek. No, mi vjerujemo da se upravo u Raspetome naša nada ponovno rađa. Ta se nada razlikuje od onih svjetovnih – kazao je Papa.

Podsjetio na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja, o pšeničnom zrnu, koje ako ne umre, ostaje samo; ako li pak umre, donosi obilat rod, te vjernike pozvao da to malo promotre: ako zrno ostane zatvoreno u sebi, ne dogodi se ništa; ako li se razlomi, otvori se te daje život klici, mladici i kasnije jednoj biljci koja donosi plod.

- Isus je u svijet unio novu nadu i to poput sjemenke: učinio se malenim poput pšeničnog zrna; ostavio je svoju nebesku slavu kako bi došao među nas: pao je na zemlju. To još nije bilo dovoljno. Kako bi donio rod, Isus je ljubio do kraja, pustivši da ga smrt razlomi kao što se sjeme raspukne pod zemljom. Upravo ondje, u krajnosti svoga poniženja koje je ujedno i točka najuzvišenije ljubavi, proklijala je nada. A proklijala je upravo snagom ljubavi jer ljubav ''sve vjeruje i svemu se nada''. Ako vas netko zapita: 'Kako se rađa nada?', odgovorite: ''iz križa'' i traje do u vječni život – rekao je papa Franjo.

Papa je također istaknuo da ljubav koja je Božji život, obnovila je sve postignuto te da je tako na Uskrs, uzela na sebe naš grijeh.

- Isus ga je pretvorio u oproštenje, našu smrt u uskrsnuće, a naš strah u pouzdanje. Eto zbog čega je na križu rođena i uvijek se nanovo rađa, naša nada; eto zašto s Isusom svaki naš mrak može biti pretvoren u svjetlo, svaki poraz u pobjedu i svako razočaranje u nadu. Nada sve nadilazi jer se rađa iz Isusove ljubavi prema nama, a koji se učinio poput pšeničnog zrna u zemlji i koji je umro, kako bi nam dao život, a iz tog se života puna ljubavi, rađa nada – naglasio je Papa.

Papa smatra da ova istinska ljubav ide putem križa, kao što je to bilo i kod Isusa. 

- Križ je obvezujući put, ali nije svrha: svrha je slava, kao što nam to pokazuje Uskrs. Ovdje nam je Isus na Posljednjoj večeri, ostavio jednu prekrasnu sliku: žena kada rađa žalosna je jer je došao njen čas; no, kad rodi, ne sjeća se više pretrpljene boli od radosti što se čovjek rodi na svijet. Davati život, a ne posjedovati ga, donosi radost; ljubav na svjetlo donosi život, ali i samoj boli daje smisao. Ljubav je pokretač koji nadi pomaže da kroči naprijed. Svatko od nas neka se pita: ''Ljubim li? Jesam li naučio ljubiti? Ljubim li svaki dan više?'', jer ljubav je pokretač koji nadi pomaže da kroči naprijed – kazao je papa Franjo.

Na samom kraju Papa je zaključio da dopustimo da nas ovih dana obuzme otajstvo Isusa, koji nam poput pšeničnog zrna, daje život. 

- On je sjeme naše nade. Promatrajmo Raspetoga, izvor nade. Postupno ćemo razumjeti da nadanje uz Isusa znači već sada u sjemenu vidjeti biljku, u križu Uskrs, u smrti život. Dobro će nam činiti ako se zaustavimo pred Raspetim, zagledamo se u njega i reknemo mu: ''S Tobom ništa nije izgubljeno. S Tobom se uvijek mogu nadati. Ti si moja nada'' – kazao je na kraju svoje pouke Sveti Otac, zatraživši od nazočnih da zamisle Raspetoga i da mu triput ponove: „Ti si moja nada“ – zaključio je Sveti Otac.